Pravda

Prenosimo tekst kolumne u celosti: Gledala sam Frljićevu predstavu “Hrvatsko glumište” o kojoj pišu svi hrvatski mediji. Zašto? Zato jer Frljić, hrabro, ajmo ovo “hrabro” ne staviti pod navodnike, progovara o hrvatskom fašizmu četrdesetih, onom devedesetih i hrvatskom fašizmu danas. NJegova teza je, ako sam ga dobro shvatila, da ljudi u crnom ovih dana samo što nisu krenuli klati po kućama. Frljić progovara i o fašistima, ajmo i ovo ostaviti bez navodnika, koji su devedesetih urlali Tuđmanu fašistu, zig hajl. Citirao je neke od glumaca i jednu glumicu koji su pred dvadesetak godina pušili omiljenom vođi. Ne želim nabrajati njihova imena jer nikad ni glumce ni pozorišne režisere nisam držala ljudima koji ne bi smeli pušiti omiljenim vođama. Glumiti i režirati a ne gutati spermu vođa nacije jedno drugo isključuje. Ili pušiš pa glumiš i režiraš ili ne pušiš pa si popušio. Kakva je bila predstava? Svaka je Frljićeva predstava, ajmo ovo ipak staviti pod navodnike, “provokacija”. Glumci i glumice su, kad su bili odeveni, na neverojatno ružnim gaćama nosili fotke fašista i jedne fašistice iz hrvatskog glumišta iz devedesetih. Na prednjoj strani gaća. Na stražnjoj strani videli smo fotke nekih ljudi koji danas, valjda, igraju važnu ulogu u hrvatskom pozorišnom životu. Šta su ti ljudi učinili Frljiću, meni nisu baš ništa, jedva da o njima išta znam, nije bilo jasno. A šta je Frljić htio predstavom reći? Bio je jasan. Ustaštvo na velika vrata prodire u Hrvatsku. Dobro je to pokazao. Pada zastor, pred nama se otvara riječko pozorište a ogroman broj u crno odevenih pevača složno peva: “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati…” Užasnula sam se. Jebote! Koliko crnila? Gde ja živim? Ja Hrvatsku ne vidim onako kako je Frljić vidi. Meni je Hrvatska mnogo gadnija zemlja nego mi to on pokazuje. Nema u ovome što se zove Hrvatska u crno odevenih zločinaca koji jedva čekaju da kamom prerežu vratove Srbima, Ciganima, Jevrejima i krivomislećim Hrvatima. Nema ni koncentracionih logora zato jer je cela Hrvatska danas za ogromnu većinu svojih građana koncentracioni logor. Doduše, zatvorski čuvari ne nose crne uniforme, svi su u odelima. Zatvorenici ne robijaju na onako blažen način kako je to Hitler zamislio. Današnji logoraši prolaze kroz mnogo maštovitije organizovan pakao. Rade od jutra do sutra bez ikakvih ljudskih prava, naši gospodari odlučuju šta ćemo jesti, kad ćemo jesti i da li ćemo jesti. Koje ćemo novine čitati, koji teve program pratiti, koje pozorišne predstave gledati… A šanse da nam netko organizovano i plinom skrati muke su nikakve. Ni naša deca ni unuci nikad neće imati pravo na školovanje, lekara, zubara, penziju, život bez straha i nadu. Logoraši koji danas žive u Hrvatskoj ostavili su svaku nadu iza sebe. Jedino što naše Armani-fašiste i one u crno ubučene iz četrdeset i neke direktno veže je slogan "Arbajt maht fraj"!

Pročitajte još:

HRVATI U PANICI ZBOG ŠEŠELJA: „Radikali su pobedili, ideja „Velike Srbije i dalje živi“!

Da je Frljić… Da je Frljić na gaće onih glumaca i glumica stavio fotku američkog ambasadora, zagrebačkog gradonačelnika, riječkog gradonačelnika, fotke šefova “hrvatskih banaka”, čelnika i čelnica hrvatskih političkih stranaka, ministara, tajkuna, advokata koji može za Bandića iskeširati dva miliona evra a da ne trepne… To bi za mene bila provokacija i priča o hrvatskom fašizmu. Ovako… Kužim Frljića. Ne možeš na ružne gaće staviti fotografije svojih sponzora. Nakon predstave bila sam i srećna i nesrećna. Ima jedna dobra vest. U Hrvatskoj nema ustaša. Ima jedna loša vest. Hrvatska jeste fašistička zemlja. Izvor: Blog Vedrane Rudan