Najnovije

Zbog njih je plakala cela Jugoslavija: Ovo su sportisti koji su poginuli na vrhuncu slave (VIDEO)

Ne postoje reči kojima bi se mogla opisati tuga pruzrokovana gašenjem mladog života. Bezvezni ratovi odneli su njih bezbroj i uz to, za sobom ostavili opori osećaj gorčine.
Foto: Vikipedija (kolaž dnevno.rs)

Foto: Vikipedija (kolaž dnevno.rs)

U nekim slučajevima i sudbina umeša prste, a mi vam donosimo priču o najpoznatijim sportistima Jugoslavije koji su nas prerano napustili. Radivoj Korać Poznat po nadimku Žućko, postao je jedan od najboljih jugoslovenskih igrača tokom 1960-ih. Proglašen je sportistom godine u Jugoslaviji 1960. Bio je najbolji strelac prvenstva Jugoslavije sedam godina uzastopno, što je najviše u istoriji jugoslovenske košarke, sa prosekom poena po utakmici od 32,7. Korać je bio poznat po svom karakterističnom izvođenju slobodnih bacanja, sa dve ruke odozdo. U Belgiji je jednom prilikom bio gost u vrlo gledanom televizijskom šou-programu. Na pitanje voditeljke koliko slobodnih bacanja može pogoditi iz 100 pokušaja, Korać je odgovorio da može pogoditi 70 do 80. U tom trenutku se pomerila zavesa u studiju iza koje je stajao koš. Voditeljka je zamolila Koraća da gledaocima potvrdi svoju tvrdnju na licu mesta, a Korać je pogodio sva slobodna bacanja. Koraćevih 99 poena na jednoj utakmici Na utakmici Kupa evropskih šampiona protiv Alvika iz Stokholma 1965. godine, Korać je postigao 99 poena (utakmica se završila rezultatom 155:57) i zamalo srušio rekord Vilta Čejmberlena koji je 2. marta 1962, na utakmici između Filadelfija Voriorsa i NJujork Niksa, postigao 100 poena. Radivoj Korać je poginuo u 30. godini u saobraćajnoj nesreći 2. juna 1969. kod sela Kamenice, 12 km od Sarajeva, posle utakmice između reprezentacije Jugoslavije i selekcija Bosne i Hercegovine. Dragan Mance Žurio je na prepodnevni trening i nažalost, nikada nije stigao. U nameri da izbegne dete koje je iznenada istrčalo na put, pri velikoj brzini izgubio je kontrolu nad svojim automobilom Pežo 205, udario u stub i poginuo. Sportska javnost tadašnje SFRJ bila je u šoku i neverici. Ko je još mogao pretpostaviti da će ga tako mladog stići smrt, sa nepune 23 godine. Partizan i tadašnji jugoslovenski fudbal izgubili su jednog od najtalentovanijih centarfora pred kojim su tek bili život i uspešna karijera. I danas, posle toliko godina, mnogim navijačima Partizana na pomen ovog događaja pođu suze na oči. Legenda živi: Karijera Dragana Mancea Fudbal je počeo da igra u tadašnjoj Galenici iz Zemuna (današnji FK Zemun), u kojoj je prošao sve selekcije, od petlića do seniora. Zahvaljujući raskošnom talentu, sa nepunih 17 godina debitovao je za prvi tim Galenike, da bi 15. septembra 1980. godine prešao u FK Partizan kome ostaje veran sve do svoje prerane smrti. U tom periodu odigrao je za Partizan 279 utakmica postigavši 174 golova, dok je za "A" reprezentaciju Jugoslavije igrao 4 puta, 7 puta za mladu i 2 puta za Olimpijsku reprezentaciju. Jedinu šampionsku titulu sa Partizanom osvojio je u sezoni 1982/83. godine kada je bio i najbolji strelac kluba sa 15 postignutih golova. Poslednji pogodak za crno-bele postigao je samo dva dana pred smrt, 1. septembra 1985. godine, u prvenstvenom meču i pobedi protiv podgoričke Budućnosti od 2:1 na stadionu JNA. Dražen Petrović U leto 1993, nakon najbolje sezone u NBA i eliminacije Netsa u prvoj rundi plej-ofa od Klivlend Kavalirsa, Petrović je otputovao za Poljsku, gde je hrvatska reprezentacija igrala kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1993. Razmišljao je o odlasku iz Netsa, razočaran tenzijom između sebe i, prema njegovim verovanju, ljubomornih saigrača, kao i zbog činjenice da Netsi još nisu produžili ugovor. Američkim novinarima je izjavio da ga je nedostatak priznanja u ligi naterao da potpuno napusti NBA i da igra igra za klub u Grčkoj. Kasnije se pričalo da se složio sa uslovima koje je ponudio Panatinaikos, pošto je navodno vlasnik kluba Pavlos Janakopulos ponudio blanko ček. Iz privatnih razloga, Petrović je odlučio da se ne vrati u Hrvatsku iz Poljske sa saigračima, već privatnim vozilom. Poslednje Draženovo putovanje Dražen Petrović je poginuo kao suvozač u saobraćajnoj nesreći na Autoputu 9 kod Denkendorfa, blizu Ingolštada, Nemačka, približno u 17:20 7. juna 1993, četiri i po meseca pre svog 29. rođendana. Haris Brkić 12. decembra 2000., nepoznati napadač je pucao u Harisa Brkića na parkingu ispred beogradske dvorane "Pionir". Brkić je ustreljen oko 21 časa na parkingu hale "Pionir" sa dva hica iz malokalibarskog pištolja u glavu. Jedan metak je pogodio nesrećnog košarkaša u predelu jagodične kosti a drugi ispod oka. Počinilac zločina pobegao je u nepoznatom pravcu. Slučajni prolaznik zatekao je nepomično Brkićevo telo pored njegovog automobila i obavestio ljude iz Partizana koji su još bili u dvorani. Brkić je prevezen u Urgentni centar, a potom je i operisan na Neurohirurgiji. Posle operacije bio je u komi sve do jutra 15.12.2000, kada je njegovo srce prestalo da kuca. I dalje nije poznato ko je ubio Harisa Brkića. U znak sećanja na Harisa Brkića, klubovi za koje je nastupao, Bosna, Partizan i Budućnost svakog leta organizuju Memorijalni turnir. U istoriji KK Partizan upisan je kao deseti igrač na večnoj listi po broju odigranih utakmica (290), a osmi na listi strelaca sa 3709 postignutih poena. Na listi najboljih strelaca crno-belih u evropskim kupovima, Brkić zauzima peto mesto sa 951 poenom.
Pročitajte još:(VIDEO) Ukrajinci od ponoći zasipaju Donjeck raketama i granatama
Izvor: Dnevno rs.

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA