Pročitajte još:Pogledajte novi zakon o raduZbog čega razumemo Ruse, a ne razumemo Nemce?- Mnogo teško se živi na Kosovu. Ko nije bio i video, ne može ni da zamisli sve to. Sa Aleksandrom, njegovim bratom Jovanom i sestrom Kristinom obišao sam i susedno selo Stanišor, gde se nalazi muzička škola "Stevan Hristić". Tu su deca različitog uzrasta u nižim i srednjim odeljenjima, koji svakodnevno uz muziku i igru vežbaju i spremaju se za školska takmičenja. U ovoj školi nema dovoljno potrebnih instrumenata, neophodnih za prestižne rezultate i nagrade, pa sam im poklonio set bubnjeva, što ih je veoma obradovalo. Deca su vredna, talentovana, šalio se sa njima, ali iako su se smejali, u njihovim očima je tuga. Deluju preplašeno, napeto, u strahu... - kaže Dejan koji je u svom domu dva dana ugostio Aleksandra, dok je bio na školskom takmičenju u Užicu. - Sa posebnom pažnjom svaku diplomu, pehar, trubu je držao u rukama i interesovao se detaljno o svemu. Već smo se bolje poznavali, pošto smo često telefonom razgovarali, pa je bio mnogo opušteniji. Zapitkivao je o trubačkim finesama, s kim sam radio, kome sam svirao, koga sam upoznao. On je sjajan klinac! Verujem da će biti i odličan trubač, što mu od sveg srca želim. Naravno, i dalje smo u kontaktu, pa ću pratiti kako napreduje i podsećati ga da su samo rad i trud jedini recept za uspeh. Izvor: Vesti onlajn
CVIJETIN MILIVOJEVIĆ: Biblijska propaganda litijuma
Pravo na pravdu – Ima li pravde – Nepravdom protiv pravde