U bolnicu u Meljinama došao sam da obiđem Borka Blaževića, stolara iz Podbišća kod Mojkovca.
„Puh” kojim su se vozili naišao je na ustašku zasjedu, na klasičnu „koreanku”. U njemu su četvorica vojnika izgorjela. Našao sam slike njihovih ugljenisanih leševa. Borko je imao osam rana. Dvije od metka, a šest od gelera. Pogođen je u obje ruke i noge. Metak mu je otkinuo prst na desnoj ruci. Pucalo je po njima sa svih strana. Vozilo se zapalilo. Ne sjeća se kako je iskočio iz kola, kako se prebacio iza zidića, pored puta, u dvorište zapaljene kuće. Tri dana je Borko iz Podbišća ležao skriven iza zidića. „Najteže su mi bile muve. I to što nema vode. Pritisli su me rojevi muva, a ne mogu da ih otjeram. Ne znaš na kojoj rani ih je više. Da li na ruci, na kojoj visi prst, ili po nogama. Dohvatio sam nekoliko gorkih maslina. A iznad mene mandarine. Gledam po čitav dan i ne mogu da ih dohvatim.” Našli su ga tek treći dan. Spasilo ga je to što je drugi preživjeli (takođe ranjen samo lakše, koji je kao i on proveo tri dana u žbunju preko puta) vidio kako se prebacio preko zida. Dok sa Nikšićanima pijem kafu u TV sali bolnice, čuje se pucanj. Na pucanje u gradu već su svi navikli. Pucaju kada odlaze na front, pucaju kada se sa fronta vraćaju.
Čitajte kolimne Nebojše Jevrića:NEBOJŠA JEVRIĆ: Evropa kurtizana
U hodniku se čuje kukanje, vriska. Izlazimo. Nose momka iz čijih grudi šiba krv. Ne znajući da je metak u cijevi, u njega je pucao prijatelj iz djetinjstva. Obojica su iz Sutorine, i bili su u krugu bolnice na obezbjeđenju. Dok ubijenog unose u operacionu salu, onaj koji je ubio ide od jednog do drugog vojnika: „Recite mi hoće li ostati živ, molim vas, recite mi.” Kada je pao, on ga je prvi prihvatio. Ruka mu je krvava. „Recite mi hoće li ostati?!” — grca i vuče me za rukav. Dvojica ga drže a on se bacaka, pokušavajući da se otrgne. Kada se oteo, iz sve snage udara glavom o kamenu ogradu bolnice. Pukle su mu obje arkade. Lice, ruke, oči, sve je na njemu pokriveno krvlju ubijenog, koja se pomiješala sa njegovom krvlju. Okrvavljenom rukom hvata me za futrolu pištolja. „Molim vas da pucate u mene! Molim vas da me ubijete...! Molim.” Dok ga vuku, gotovo nose, put previjališta, bacaka se kao insekt, okrenut na leđa, pruža okrvavljene pipke i preklinje: „Molim vas, dajte mi pištolj...”
Pročitajte još ratnih reportaža:RATNA REPORTAŽA: Život žvakaRATNA REPORTAŽA: Neđo Car i Sveti LukaRATNA REPORTAŽA: Zlato
Izvor: Pravda