Sarajevo. Dobrinja. Podne. Primirje.
Sjedeći na sanducima od municije čitam „Tri musketara” u prevodu Sime Pandurovića. Knjigu koju je Svileni zaboravio. U sobi, na trećem spratu, čiji je zid probijen granatom minobacača od osamdeset dva milimetra — položaj. Bejrut je odmaralište za internatske djevojčice. Bejrut je na Bliskom istoku. Ovo je Bosna — zvijer divlja i nepoznata. Na zidu nevještom rukom ispisani NJegoševi stihovi: „Udri vraga, ne ostav mu traga!” Pored natpisa ikona svetog Pantelejmona. Pantelija i brat mu Ilija. Jedino se Srbi sa svecima rođakaju. Sedamdeset metara dalje su muslimanski položaji. Između, minsko polje. Postavljao ga je Peđa, dobrovoljac iz Kraljeva koji je poginuo u Kasindolskoj. Niko više ne zna gdje su postavljene mine. „Opet kopaju?” „Kopaju!” Između kuća vide se gomilice zemlje. Proviruju ošišane glave. Muslimani se opet ukopavaju. Niko ne puca iako su na dometu. Iako se glave dobro vide. Kopaju Srbi koji su ostali u Sarajevu. Oni koji nisu uspjeli da izađu iz grada. Sada služe mudžahedinima kao živi zid. Radne brigade sastavljene od Srba ukopavaju muslimanske položaje. Kroz dvogled vide se njihova izgladnjela lica. Prije neki dan razmijenjen je sedamnaestogodišnji dječak koga su silovali Pakistanci. Izvadili su mu sve zube, i tjerali ga da guta muško sjeme. Priču o njemu ispričali su oni koji su razmijenjeni zajedno s njim. On ne zna da znamo šta mu se desilo. Nosi nož, škorpion sa prigušivačem i ćuti. Malo, malo pa podigne poklopac kanalizacije i nestane u mraku. Ne voli svjetlost. Ne voli ljude. Pacovi mu pokazuju put. Vraća se okrvavljene uniforme. Po tome znamo da je kroz kanalizaciju stigao iza muslimanskih položaja. Sanjam ga svake noći, iz njegovih okrvavljenih usta cijedi se muško sjeme. Mitraljezac mi daje dvogled. Gledam lica upalih obraza. Ne vide im se oči. Ili su to očne duplje. Sjećam se dječaka. Često poželim (a svakog dana ih dovode na kopanje) da pritisnem ručicu od brovinga, da pustim rafal po ošišanim glavama, po čvornovatim prljavim lobanjama, da im prekratim muke. Podne je. Plus trideset. Dobrinja, Sarajevo. Velika zelena muva zuji oko naših glava. Ispred kuće mačka razvlači crijeva druge mačke koju je raznijela granata.
Čitajte kolumne Nebojše Jevrića:Izvinjenja Srebrenici
Odjednom, tamo na drugoj strani, koškanje, vika. Jedan za drugim iskaču dvojica i trče sa podignutim rukama prema nama. Trče pravo na minsko polje. Odjekuje pucanj, onda drugi, zatim rafali. Onaj što trči prvi, počinje da hramlje. Počinje i Miško Crnogorac da puca preko njihovih glava. Duž čitave linije oglašavaju se, kao po komandi, mitraljezi, automati. I već su robovi kod minskog polja. Okrećem glavu na stranu. Očekujem da čujem eksplozije iz minskog polja, okrećem glavu da ne vidim krvave komade mesa koji lete na sve strane. Ali, ne čuje se ništa. Potom radosni uzvici i gromki glas Miška Crnogorca: „Srećne ti rane, junače! Nije to ništa. Zovite bolničare.” „Spasilo vas je to što Peđa nije dobro postavio minsko polje, inače biste put za ahiret potrefili.” „Što na ahiret?” „Pa vi ste sada njihovi. Mora da su vas tamo osunetili.” „NJih je spasilo, a mi vjerujući tvom Peđi, ti si ga doveo, jebo te on, s te strane nikad straže nismo postavljali. Mogli su nas sve poklati na spavanju.” Sljedeće noći probudile su me eksplozije ispred kuće. Jedna, druga, treća. Videći kuda su dvojica Srba utekli, mudžahedini su krenuli misleći da tu nije minirano. Prvi je nagazio na paštetu. Kost otkinute cjevanice zabila se u grudi drugomu koji je pao preko potezne mine. „Alah, Alah!” Sjutradan pričamo i krstimo se. Ona dvojica Srba su prošli i ništa se nije dogodilo. Oni koji su krenuli za njima istim putem, leže u komadima. Velika crna mačka, krvave njuške i sisa nabreklih od mlijeka, muva se između naših nogu. Traži mačiće, koje smo upotrebljavali kao mete. Sveti Pantelejmon, sveti Pantelija, osmjehuje se sa zida. Smije se i Peđa sakriven iza oblaka: pa nije on to minsko polje za Srbe postavljao.
Pročitajte još ratnih reportaža:Ratna reportaža: Glavni štab gvozdenog puka „Pavle Đurišić“ i crnogorskih četnikaRATNA REPORTAŽA: Hodžin zapis i Tomina smrtRatna reportaža: Oklopno biciklo
Izvor: Pravda/Nebojša Jevrić