Pravda

Šta se desilo toga dana? Tog je dana 1995, gotovo dva meseca po završetku "Oluje", u selu Varivode, tada u opštini Knin, ubijeno devet meštana srpske nacionalnosti (Jovan Berić, Špiro Berić, Rajko Berić, Marija Berić, Mirko Pokrajac, Dušan Dukić, Marko Berić, Miljka Berić i Jovan Berić), od kojih je najstariji imao 84, a najmlađi 55 godina. NJihova tela su u proleće 2001. ekshumirali haški istražioci, među 301 telom, koliko ih je bilo pokopano na kninskom groblju, svi iz vremena "Oluje" i "postoluje". Porodice su ih identifikovale 6. decembra 2002. u Zagrebu. Županijsko državno tužilaštvo u Zadru je 1996. podiglo optužnicu protiv šestorice bivših hrvatskih vojnika (Nikola Rašić, Ivan Jakovljević, Pero Perković, Ivica Petrić, Zlatko Ladović i Nediljko Mijić) zbog krivičnog dela ubistva iz koristoljublja. Optužba ih je teretila da su 27. avgusta i 28. septembra 1995, vatrenim oružjem pobili 16 civila srpske nacionalnosti iz sela Gošić i Varivode. Još 1996. Županijski sud u Zadru, u nedostatku dokaza, iako su svi optuženici u istrazi priznali učinioci dela, oslobađa ih optužbe. Vrhovni sud RH je ukinuo prvostepenu presudu i slučaj vratio na ponovno suđenje. Tokom ponovljenog suđenja pred Županijskim sudom u Šibeniku, 13. februara 2002, zastupnik optužbe je odustao od optužnice protiv svih optuženika jer je "nedvosmisleno utvrđeno da oni nisu mogli da počine te zločine". Odustajući od optužnice, zastupnik optužbe izjavljuje da je tokom istrage i suđenja Županijsko tužilaštvo u Šibeniku došlo do saznanja ko bi mogao da bude počinilac ubistava u Varivodama i Gošiću, pa će, u saradnji sa civilnom i vojnom policijom, biti sprovedena nova istraga. Po "Veritasovim" saznanjima, za ovaj zločin do sada niko drugi nije optužen. Advokat Mišetić smatra da bi na taj način konačno njihov (hrvatski) državni vrh na najbolji mogući način odao počast srpskim žrtvama te bi prestale tenzije kojima je obeležena svaka proslava "Oluje", odnosno optužbe službene Srbije, ali i predstavnika srpske zajednice u Hrvatskoj da je nedopustivo slaviti "Oluju" jer su nakon nje počinjeni zločini za koje niko nije odgovarao. To je onaj isti Mišetić koji je samo nekoloko dana ranije, reagujući na prezentaciju SNS i agencije SENSE "Oluja u Hagu", utvrdio da je presudom Haškog tribunala utvrđeno da je u akciji "Oluja" - "ukupno 44 civila ubijeno od strane hrvatskih snaga". Odakle ova promena stava kod advokata Mišetića? Tim više što među "ukupno 44 civila ubijeno od strane hrvatskih snaga" nema onih ubijenih u Gošiću i Varivodama. Odgovor se nalazi u njegovoj poruci: "Treba nam da hrvatski vrh prizna bol koju Srbi osjećaju zbog zločina počinjenih nakon operacije 'Oluja'. Možda bi 28. septembar, godišnjica ubistva u Varivodama, bio primeren dan za to. Ali ne 5. avgusta. Jer je to dan kad slavimo oslobođenje zemlje od zlog političkog projekta, dan kad izražavamo zahvalnost onima koji su odveli Hrvatsku u pobedu". Poruka je, po meni, potpuno jasna: "veličanstvenu" pobedu ne smeju im zaseniti ubistva "tamo nekih" Srba, bez obzira na to koliko ih je. Zato će im udeliti jedan dan za sećanje na njihove žrtve, što dalje od njihovog Dana pobede i domovinske zahvalnosti, to bolje. Na taj dan će glumiti da im je žao srpskih žrtava, a Srbi će, naivni kakvi jesu, ponovo "zagristi udicu" i pustiće ih da u miru slave (poželjno uz Tompsonov pozdrav "Za dom spremni") "najveću" pobedu u svojoj "povijesti". Sudeći prema prvim reakcijama objavljenim u hrvatskoj štampi, Srbi su se već "upecali". Braćo Srbi, ne nasedajte na "donosioce darova", deklarisane "domoljube" poput advokata Mišetića. Ne treba nama njihov "dan sećanja" na naše žrtve sve dok ne otkriju i osude počinioce masovnih ubistava i psihičkih i fizičkih povređivanja srpskih civila i zarobljenih vojnika i dok nam ne nadoknade štetu za izgubljene ljudske živote i za opljačkanu, otetu i uništenu imovinu. I ne dopustimo im da mirne savesti slave dan kada su nas "etnički očistili" sa vekovnih ognjišta.