Pravda

Piše: Predrag Ćeranić Bosić se fokusirao na političku odgovornost lokalnih partijskih lidera, ali nije isključio ni vlastitu. Međutim, ubrzo je vođstvo SDS-a pozvano na sastanak u ambasadu jedne manje srednjoevropske zemlje, koja je odabrana jer nije upadljiva, i sastanak u njoj zakazan, kako je procijenjeno, ne bi privukao ničiji pažnju.  Sastankom su predsjedavali ljudi iz drugih ambasada, politički daleko važnijih od ambasade u kojoj se sastanak odvijao. Bosiću je odmah rečeno da „spusti loptu“ i ni u kom slučaju za poraz ne proziva lokalne lidere jer bi pokretanjem njihove odgovornosti  „potrgao“ stranačku infrastrukturu. Traženo je da u javnost ne iznosi oštre kvalifikacije već neodređene, u smislu da se traga za rješenjem. Rečeno je i da će „oni“ insistirati da se za dvije godine zajedno sa opštim ponovo održe lokalni izbori, a da do tada SDS treba da nastavi sa napadima na lokalnu i republičku vlast, za što će imati političku i medijsku podršku. Kanonada optužbi za korupciju i kriminal treba da stvori atmosferu pogodnu da se u datom momentu uhapsi predsjednik Srpske i to je to – slijedi preuzimanje vlasti. Bosić je loptu spustio, ali je vrlo brzo ostao bez nje, jer je njegova ponuđena ostavka prihvaćena, a Glavni odbor SDS za novog predsjednika predložio Vukotu Govedaricu, jednog od „lokalaca“, koji bi nakon sjednice skupštine stranke zakazane za 23. oktobar u Banjoj Luci trebalo da preuzme rukovođenje SDS-om. Iz pisma koje je Ognjen Tadić, potpredsjednik stranke, koji je zajedno s Bosićem podnio ostavku na sve stranačke funkcije, uputio Glavnom odboru SDS, saznajemo za niz detalja koji odslikavaju atmosferu i odnose u ovoj stranci. Tadić tako ukazuje da je vremenom stranka dospjela u stanje hipnoze i da su „neki likovi u stranci su iskoristili to stanje da bi razigrali paranoju u samom vrhu stranke i preko nje upravljali ljudima, a samim tim i političkim procesima“. U podrobnoj analizi odnosa, propusta i nedosanjanih snova o preuzimanju vlasti Tadić je ukazao da se politika nije vodila u Parlamentarnoj skupštini već u Savjetu ministara BiH, što je bilo pogrešno. Važne odluke u ime SDS-a donosila je uska grupa ljudi na neformalnim sastancima, koji su više ličili na druženje.  Tako smo od Tadića saznali da se politika SDS-a, slično kao u SDA, krojila na „sećiji“ i da je pri tome Mektić vodio glavnu riječ. I upravo ti koji su najodgovorniji za izborni neuspjeh, umjesto da budu razriješeni svih stranačkih i državnih funkcija, preuzeli su stranku, napravili puč, konstatuje Tadić. Ujedno, Tadić je indiskretno zaprijetio da bi mogao srušiti Savjet ministara jer većina zavisi od njega i poslanika Darka Babalja. Sve u svemu, SDS će se baviti sam sobom i kako stvari stoje, ni strani mentori neće moći puno pomoći.