Pravda

Piše: Vedrana Rudan U posljednjih nekoliko desetljeća Ameri su odlučili razoriti sve zemlje koje im zbog ovih ili onih razloga zapnu za oko. Najčešće je to zbog nafte, vode, zraka, lijepog pogleda na more, "diktatora" koji im ne puše... Tko bi mogao nabrojiti razloge zašto Ameri odluče da će svojom demokracijom razvaliti neku zemlju. Nikad nismo službeno, neslužbeno nam je jasno, saznali tko je "proljećem" zapalio i Jugoslaviju. Jugoslavija je bila u odnosu na ovaj isprdak takozvane države koja se zove Hrvatska ozbiljna država. Dokaz za to su mnogobrojne te ve serije i milijuni tekstova objavljeni u posljednjih dvadeset i pet godina koji govore suprotno. Za vrijeme Jugoslavije, skraćeno "mraka", nije bilo banana. Tito je bio diktator, "naše" se "domoljube" ubijalo u njemačkama bez milosti. UDBA je bila zločinačka organizacija koja je za glavu skraćivala sve koji nisu pjevali "Druže Tito, mi ti se kunemo", sve koji su išli na vjeronauk, posebno je bila osjetljiva na likove koji su u Jugoslaviji bili njemački špijuni. NJima je u NJemačkoj sa osobitim zadovoljstvom uvaljivala metak u glavu. I danas čitamo o tome. A onda su nam u goste došli Ameri na isti način na koji su kasnije ušli u Irak, Libiju, Afganistan, ne tim redom, Siriju, Ukrajinu... U svakoj od tih zemalja iznenada bi se ukazali borci za "demokraciju", protivnici opake diktature, i krenuli ubijati krivomisleće i krivočineće. Onda bi Ameri odlučili da je dosta, da je vrijeme da se u te zemlje,u međuvremenu razorene do temelja, uvede red, rad i disciplina. Zato danas Hrvatska izgleda ovako kako izgleda. Predsjednica nam je NATO ženska, šef hrvatske "Udbe" je francuski državljanin, bivši je bio američki. Ušli smo u NATO jer su za to glasali kriminalci iz Sabora koji bi za lovu silovali i vlastitu mater i još se ljutili na nju što nije doživjela orgazam. Obični građani, bivši Jugoslaveni, pretvoreni su u stoku koja je sretna ako potpiše ugovor o radu na dvadeset i četiri sata, ako joj deca pobjegnu u Irsku, NJemačku ili Kanadu, ako im dijete u zagrebačkom vrtiću ne krepa od gladi, ako u bolnici ne crknu od sepse... Ejakuliraju kad im stigne mirovina od 200 eura i kad im se pruži mogućnost da u nekoj bolnici rade do sedamdeset i pete jer su svi hrvatski liječnici mlađi od šezdeset otišli trbuhom za NJemačku. Hrvatski mediji svršavaju kad naši prastari udbaši budu u NJemačkoj osuđeni na doživotnu robiju jer su pred četrdeset ili pedeset godina u NJemačkoj ubili našeg "domoljuba". Tko normalan može povjerovati da se Nijemcima danas diže na "hrvatskog domoljuba" mrtvog četiri desetljeća? Nitko normalan ali normalne danas u Hrvatskoj ionako nitko ništa ne pita. Nijemci su,kao i ostali narodi, osjetljivi kad im netko ubije špijuna. Za vrijeme Jugoslavije NJemačka je dozvolila Jugoslaviji da ubija u NJemačkoj zato jer je Jugoslavija bila evropska sila. Danas kad smo, mi Hrvati, postali ono što smo postali, Švabe, kako smo ih nekad zvali, izvlače na svjetlo danje frku koju su nekad imali sa Jugoslavijom. Bahati Nijemci nas danas jebu onako kako su nas jebali četrdeset i prve ali drugim sredstvima. Mi se danas od njih branimo kako nas je nekad od njih branio Pavelić. Vraćam se Alepu. Zašto nam naši mediji serviraju prestrašne fotke pobijenih civila, onakve kakve nikad nismo vidjeli u Libiji, Afganistanu, Iranu...Zato jer Sirija u borbi protiv američke demokracije nije sama. Uskočiše Rusi. Putin, najveće Zlo razvaljuje škole, ceste, vrtiće, ubija dječicu i starce na tako surov način da je to negledljivo. Umjesto da bude doma i čitav posao demokratiziranja Sirije prepusti Amerima. Da Putin čuči u Moskvi i tamo tuca dečkiće, vijest iz naših medija, do nas ne bi stizale strašne fotke razvaljenih čeljusti sirotih Sirijaca. A sad se vraćam Jugoslaviji. Kad god je u hrvatskim medijima o njoj riječ uvijek se posebno naglašava da tada nije bilo banana. Hrvatska je u odnosu na Jugoslaviju obećana zemlja jer u njoj nema građanina koji ne može slobodno hodati ulicama svoga grada a iz usta mu viri banana. Da li je to baš tako? Jučer ste, primjerice, u Rijeci mogli turnuti bananu među zube, 13 kuna kilogram, ili skočiti u Kaufland i gricnuti je za šest kuna kilogram. Reći ćete, ipak, u Hrvatskoj imamo banane. Imamo. Ali nam Nijemci diktiraju hoćemo li je gutati ili ne. Bože, koliko je u Jugoslaviji poginulo ljudi da bih ja danas mogla žvakati bananu iz Kauflanda?" Izvor: rudan.info