Pravda

Piše: Predrag Ćeranić Kada je premijer Đinđić ubijen, istraga je utvrdila da je Bagzijevo „ometanje saobraćaja“ u stvari bio pokušaj atentata, jer da je uspio zaustaviti kolonu, zemunci koji su nedaleko odatle posmatrali ishod Bagzijeve vožnje, zoljama bi uništili zaustavljena vozila. Zolja se ponovo spominje u slučaju otkrivanja vozila parkiranog nedaleko od porodične kuće premijera Vučića, jer je pronađena u vozilu, kao i nekoliko ručnih bombi i municija za automatsko oružje.  Iako je istraga tek pokrenuta značajan dio medija je oružje doveo u vezu s bezbjednošću premijera Vučića, a pojedini zvaničnici iznijeli su mišljenje da se radi o pripremi atentata. Ujedno, iz Mup-a Srbije saopšteno je da je predsjednik Vlade Srbije premješten na bezbjednu lokaciju. Veliki publicitet može da uozbilji istragu da se ne bi cijeli slučaj, kao u Bagzijevom „ometanju saobraćaja“, okvalifikovao kao „nezakonito posjedovanje oružja“. S druge strane, prevelik publicitet, u kojem novinari postaju brži od organa istrage, može da nanese štetu.  Ne bi bilo dobro da odgovor na pitanje da li se radilo o pripremi atentata ili se pronađeno oružje s bezbjednošću premijera ne može dovesti u vezu, saznamo kada to više ne bude imalo značaj, kao što je istraga o Bagzijevoj vožnji izgubila smisao nakon ubistva Đinđića. Podsjećanja radi, odbjegli zemunci su uglavnom pohapšeni u susjednoj Hrvatskoj, a nakon međusobne svađa koja ih je otkrila. Kod njih su pronađene originalne hrvatske putovnice. U knjizi Treći metak, autora Nikole Vrzića i Milana Veruovića, nedvosmisleno se ukazuje da je metak ispaljen iz Birčaninove ulice, a ne oni koji su došli iz Admirala Geprata, usmrtio premijera Đinđića, a atentator u Srbiju ušao iz Hrvatske. Da li to ukazuje da je Đinđićeva smrt došla iz Hrvatske? Prije bi se zaključilo da je Hrvatska bila „protočni bojler“, a ubica neko mnogo veći. Sve u svemu, neuspio atentan mora se precizno i do kraja istražiti, kako naredni ne bi u potpunosti uspio.  To podjednako važi za pronađeno vozilo s oružjem, i za neuspio atentat na premijera Vučića u Potočarima, kada je samo zahvaljujući efikasnoj intervenciji specijalaca Mup-a Republike Srpske izbjegao stampedo, odnosno sigurnu smrt. Istraga o tom slučaju i dalje tapka u mjestu. Poznato je i da je premijer Vučić u Donjoj Gradini, gdje je prisustvovao obilježavanju 75 godišnjice od početka genocida nad 700.000 Srba, Jevreja i Roma u koncentracionom logoru Jasenovac, Mladenu Ivaniću, srpskom članu Predsjedništva BiH, skrenuo pažnju da je Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH (OBA BiH) zavela operativnu akciju na teritoriji Srbije, i da bezbjednosne službe Srbije to neće tolerisati već će bosanske špijune na tlu Srbije hapsiti. U tom kontekstu pojedini mediji su objelodanili da akcija ima naziv „Vruća kasna jesen – rana zima“, što se poklapa s periodom u koji upravo ulazimo.  Nakon nedavnih akcija domaćih službi bezbjednosti, strane obavještajne službe u Srbiji se više ne osjećaju kao kod kuće, ali u susjedstvu, Hrvatskoj i BiH, njihov status se nije promijenio. Stoga su za BIA, VBA i VOA, „zapadne granice“ sigurno interesantnije od istočnih i južnih. Naravno, najvažnija je unutrašnja homogenost, naročito u sistemu bezbjednosti, jer neprijatelj Srbiju želi razbiti iznutra.