Pravda

Kovačević ocjenjuje da danas do srpske kulture ne drže ni oni kojima je to u "opisu posla", odnosno nadležne institucije, koje moraju pronaći način da svako ko je formalno obrazovan - bude i suštinski (bar elementarno) obrazovan. - Nužno je da u Republici Srpskoj na svakom fakultetu bude obavezan srpski jezik i jezička kultura, jer samo tako može početi ozdravljenje obolele jezičke kulture kod Srba, i to u onom njihovom delu koji sebe smatra "pismenim" i "obrazovanim" - poručuje Kovačević. On ističe da je poslednji čas za donošenje zakona o ćirilici, ali da to ništa ne znači ukoliko ne bude donesen i zakon o obaveznom izučavanju srpskog jezika na svim fakultetima u Republici Srpskoj, jer se ideje o oživljavanju srpske ćirilice i srpske jezičke kulture mogu jedino sprovesti kroz obrazovni sistem. - Ćirilicu danas svojataju i Hrvati, istina pod imenom "hrvatska ćirilica", i Bošnjaci koji govore o "bosančici", pa je sigurno i njima stalo da znaju ćirilicu - podseća Kovačević. Budući da su pismo i jezik identitetski kriterijumi jednog naroda, odustajanje od tih kriterijuma zarad nezameranja Bošnjacima ili Hrvatima značilo bi, kako naglašava Kovačević,  "odustajanje od sebe jučerašnjeg, od sebe kao baštinika srpske kulture, od sebe kao Srbina i na kraju i od srpskog identiteta u BiH“. On napominje da je ćirilica najsavršenije pismo na svetu, jer u njoj svakom književnom glasu srpskog jezika odgovara posebno slovo, što je Srbima podario Vuk Stefanović Karadžić. Direktor Instituta za srpski jezik SANU Sreto Tanasić smatra da je status srpskog jezika u Srbiji i na drugim područjima neprihvatljivo loš, da se malo izučava u osnovnoj i srednjoj školi, sa brojem časova koji je manji ili mnogo manji nego što je u većini evropskih država nacionalni jezik zastupljen. Potiskivanje ćirilice, tvrdi Tanasić, dio je projekta čiji je cilj brisanje srpskog identiteta, a koji čak više nije ni pod oznakom "tajna". Na ćirilici su napisani naši spomenici koji pripadaju riznici svetske baštine - Miroslavljevo i druga jevanđelja, Kulinova povelja, Dušanov zakonik, pa biografije svetskih srpskih kraljeva Nemanjića, Slovo ljubve Despota Stefana i tako redom, napominje Tanasić. I Kovačević i Tanasić upozoravaju na to da status ćirilice u Hrvatskoj nije dobar, što je neshvatljivo za jednu državu članicu EU, jer pravo na jezik i pismo idu u red temeljnih ljudskih prava. - Hrvatima je, a to je u istoriji zapisano, gotovo imanentna crta da "gusare" po srpskoj istorijskoj i kulturnoj prošlosti. Zato nije ni čudo da oni neće danas ćirilicu, na primer u Vukovaru, ali hoće srpske ćirilične spomenike – Miroslavljevo jevanđelje, Srpski dubrovački molitvenik, Povelju Kulina bana itd. - ukazuje Kovačević.

Pročitajte još:PATRIJARH ŠOKIRAO SVE: Srbi nemaju bliže od HrvataAMNESTI INTERNEŠENAL: Hrvatska i dalje diskriminiše Srbe i Rome

Izvor: Srna