Pravda

Piše: Emil Vlajki U mojim istraživanjima sam vidio da „masakr" u Račku kojeg su navodno izvršili Srbi nad albanskim civilima i koji je 1999. godine poslužio kao pretekst za SAD-NATO „humanitarnu intervenciju" protiv SRJ, ne samo da je isfabriciran, već je i razotkriven kao takav. Čak sam naišao na to da u jednom dijelu Zapada, Francuskoj prvenstveno, nije se nekritički obaralo na Jugoslaviju u čemu je viđena SAD-ujudurma, pa su pripadajući mediji bili prilično objektivni s obzirom na tekući kosovski konflikt. Sve u svemu, kada je objavljen navodni masakr, dio zapadne štampe je to jasno označio kao SAD-montažu kojom je rukovodio bivši kasapin Latino-Amerikanaca, Voker. Kasnije su i rezultati eksperata sudske medicine potvrdili da nikakvog masakra u Račku nije bilo. To, naravno, nije spriječilo rat, ali je blamiralo SAD.

Evo nekih rezultata mojih istraživanja:

Si En En je izvjestio 16. januara 1999.:

„Bio je to najgori ubilački čin od kada je oktobarsko primirje najvećim dijelom zaustavilo više od sedam mjeseci borbi. Otkriće tijela desilo se jedan dan nakon što su srpska policija i jedinice Jugoslavenske Armije napale etničko albansko selo u tom području. Posmatračima je bilo zabranjeno da dođu na to područje u petak. Neke žrtve imale su iskopane oči i razmrskane glave, a jedan je muškarac ležao odsječene glave u vlastitom dvorištu.“ Novinska agencija koju drži Oslobodilačka Vojska Kosova (OVK) prijavila je 46 mrtvih i rekla da su osam od tih bili borci OVK - pobunjeničke grupe etničkih Albanaca koja se bori za nezavisnost ove jugoslavenske pokrajine. Seljani su rekli da je srpska policija odvojila muškarce od njihovih porodica i odvela ih prema lokalnoj policijskoj stanici. Kasnije su zaokrenuli i potjerali ih prema brdu, gdje su ih ubili.

Konstatiram, da dva mjeseca kasnije, nakon što je isfabriciran izvještaju o Račku od strane SAD, Bil Klinton je započeo bombardiranje Beograda i Kosova. Pet mjeseci kasnije, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio je Slobodana Miloševića, predsjednika Jugoslavije, za „ratne zločine" koji su uključivali navodni zločin u Račku.

To je ponukalo zamjenika državnog sekretara SAD Stob Talbota da izjavi: „Mi razgovaramo sa Miloševićem samo na jednom jeziku, a to je bombardiranje.“

Prema 'NJujork Tajms'-u, 'točka preokreta' za NATO odluku da pokrene rat protiv Jugoslavije, desila se 20. januara 1999., kada je SAD diplomata Vilijam Voker poveo grupu reportera da otkriju takozvani srpski masakr nekih četrdesetak Albanaca u Račku, na Kosovu. Ova je priča bila na prvim stranama međunarodnih medija i kasnije bila iskorištena da bi se opravdalo NATO-bombardiranje.

Shvatio sam, da su američki mediji bili toliko pravljenjem priča kojima su se Srbi demonizirali, da oni koji nisu bili upućeni u stvari, uopće nisu ni dovodili u pitanje vijest o „srpskom masakru u Račku“ gdje je nekih 40 kosovskih Albanaca navodno bilo strijeljano od strane srpske policije. Pronađeni od strane Vilijama Vokera, tijela su bila idealna fotografska prilika da se opravda pojačan NATO zahtjev za direktnu intervenciju i bombardiranje.

'Vol Strit Žurnal' je objavio 28. maja kolumnu naslovljenu ’Optužba zahtijeva invaziju’ u kojoj se tvrdilo da NATO ne može prihvatiti ništa manje od okupacije Beograda i programa „denacifikacije", počevši sa suđenjem za ratne zločine čitavom srpskom rukovodstvu.

Kao i mnogi slični događaji tokom razbijanja Jugoslavije, a i jedan u nizu američkih isfabriciranih dokaza koji su poslužili kao pretekst za vođenje SAD imperijalističkih ratova, „Račak masakr" je bio čista prijevara. Bio je izmišljen i iskorišten kao povod da bi se uputila direktna NATO prijetnja vojnom intervencijom na Kosovu.

Evo, kako sam ovaj događaj rekonstruirao:

15. januara srpske su snage napale grupu albanskih terorista u Račku, odgovornih za smrt nekolicine policajaca i civila. Čitava operacija je bila direktno nadgledana od 'OEBS' posmatrača, pa čak i snimana od strane televizijske ekipe 'Asošijejted Pres'-a. Poslije podne Srbi su napustili selo. Nakon toga, neki su francuski novinari kao i grupa posmatrača posjetili selo, koje je izgledalo mimo i napušteno.

16. januara 1999., nekih 40 tijela je pronađeno poredano u jami blizu sela, naizgled masakrirano, ubijeno metkom u glavu i potiljak, navodno iz blizine.

Naime, tokom noći teroristi su uspjeli ponovno zauzeti Račak. Oni su bili ti koji su „otkrili" jamu i koji su odveli grupu 'OEBS' posmatrača do tijela.

Vođa grupe OEBS i bliski SAD kolaborant fašističkih režima u Latinskoj Americi, William Woker, odmah je optužio Srbe da su počinili ovaj „masakr", bez ikakve prethodne istrage.

Primjedba

"Voker nije nezavisan i neutralan posmatrač, nego veteran američkog Stejt Dipartmenta koji je predvodio prljavi rat protiv El Salvadora devedesetih godina. Prema optužbama koje je podnio nezavisni odvjetnik Okružnog Suda SAD Lorens Volš, Voker je bio odgovoran za namještanje lažne humanitarne operacije u zračnoj bazi Ilopango, El Salvador. Ova je baza bila tajno korištena za dopremu pušaka, municije i zaliha Contra zelenašima koji su napadali Nikaragvu."

Sumnje

Ovog puta, „izmišljena realnost" bila je tako površno izvedena da je reakcija nekih medija bila istovremena:

'Le Figaro' stavlja u sumnju tvrdnje OEVS u pogledu „masakra" u Račku, pitajući se da li su teroristi OVK namjestili ovaj takozvani masakr u pokušaju da preokrenu svoj vojni poraz u političku pobjedu.

'Gardian' citira izjave zvaničnika međunarodne verifikacijske misije, koji su željeli ostati anonimni, u pogledu njihovog ubjeđenja da su neka tijela poginulih u Račku bila naknadno pomaknuta.

'Le Monde' također postavlja neka pitanja:

- Kako je srpska policija uspjela da okupi grupu ljudi i da ih mirno sprovede do mjesta pogubljenja kada su bili pod konstantnom paljbom od strane terorista? - Kako je moguće da posmatrači, koji su proveli preko dva sata u selu, nisu vidjeli jarugu u kojoj su tijela bila pronađena? Zašto je pronađeno tako malo čahura u okolini tijela na toj lokaciji gdje je 23 ljudi bilo pronađeno sa većim brojem metaka u glavi?

Prema talijanskom časopisu 'Il Manifesto', koji se poziva na rezultate istrage pokrenute od strane njemačkog dnevnika 'Berliner Zajtung':

"Nije bilo nikakvog masakra u Račku'. Ovo se dogodilo samo dan prije nego što je Vilijam Voker digao buku oko pokolja civila. Tvrdnja o nepostojanju 'Račak masakra' došla je od izvještaja finskih patologa o autopsiji. Ovaj izvještaj postoji već više od godinu dana, ali je namjerno bio skriven od publike.

'Očigledno je da žrtve nisu bile ubijene izbliza', rekao je profesor Klaus Pušel, direktor Medicinskog instituta Univerziteta u Hamburgu, koji je ispitao protokol autopsije izvršene od strane finskih liječnika.“

Sličnu izjavu dao je i jedan kanadski naučnik:

"U junu 2000. Dr Helena Ranta, vođa finskog tima stručnjaka za sudsku medicinu koji su ispitivali slučaj Račak za NATO, rekla mi je da na tijelima nije bilo nikakvih znakova pogubljenja, da su bila donesena sa drugih lokacija i da je NATO klasificirao njen konačni izvještaj kao tajnu."

Vili Vimer, potpredsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS, izjavio je privatnoj njemačkoj televizijskoj stanici NTV, da je sa prezirom odbio manipulaciju televizijskim snimcima kojom se htjela isprovocirati NATO intervencija na Kosovu i Metohiji. „Sve je bilo upravljeno u cilju izazivanja određene reakcije tako da bismo mi, kada vidimo neke slike, dobili želju da istog časa izdamo naredbu našim vojnicima da predu u akciju. Vrlo sam uznemiren ovim sramnim manipulacijama naših ljudskih osjećaja."

Politički lider OVK, Hašim Taći, priznao je u intervjuu Bi Bi Si-ju od 24. marta 2000, da je velika grupa OVK djelovala u Račku i da je mnogo vojnika izgubilo živote u borbi sa jugoslavenskim snagama. OVK je namjerno ubila 4 srpska policajca kako bi oživjela konflikt i tajno je ubijala albanske seljake da bi pridobila simpatije za separatistički pokret od Zapada.

Medlin Olbrajt je priznala na istom Bi Bi Si programu da je incident u Račku zahtijevao delikatne pripreme i da je bio oživljen u namjeri da se izvrši pritisak na Evropske saveznike da vojno interveniraju.

Posljednji dani maja 1999. Agresija NATO-a se nastavlja. NATO-ubojice bombardiraju sve samo ne vojne ciljeve. Iz zraka uništavaju bolnice, škole, dječje vrtiće, vodovodne sisteme, mostove, Radio-Televiziju Srbije. Upotrebljavaju kasetne bombe i one od osiromašenog urana, protiv svih zakona ratovanja. Uništili su za život zemlju, zrak i vodu. Ostvarili su ono što su najavljivali: „Vratit ćemo, vas Srbe, u 1389.“ Za to vrijeme bacaju letke čiji je tekst napisala poznata, vrlo važna i moćna vještica koja je zaposjela tijelo državnog sekretara najjače zemlje Zapada, na kojima cinično piše: „Srpski narode, mi te volimo, ratujemo jedino protiv Miloševića.“ Ova vještica je kriva i za pomor pola milijuna iračke djece. Od bombardiranja je već poginulo nekoliko hiljada ljudi, a desetine hiljada je ranjeno. Bog sam zna koliko će ljudi, u slijedećih par stotina godina umrijeti od radijacije.

Radim i po 15 sati dnevno prikupljajući, iz zapadnih izvora materijale o ovom prljavom ratu. Ponoć je prošla, oči mi se zatvaraju, ali se ne mogu odvojiti od stravičnog zvučnog snimka gdje se reproducira komunikacija između jednog NATO – pilota i njegovih nadređenih:

Pilot: Na tri hiljade sam stopa. Ispod mene su kolone vozila, neka vrst traktora. Što da radim?
AWACS (mjesto za kontrolu vojnih operacija): Vide li se tenkovi. Ponavljam, gdje su tenkovi?
Pilot: Vidim samo traktore. Možda su 'crveni' kamuflirali traktore kao tenkove.
AWACS: Čudan konvoj. Što, sami civili? Prokletstvo, takvi su Srbi! Uništiti metu.
Pilot: Zar uništiti traktore i civilna vozila? Ponovo želim instrukcije.
AWACS: To je vojni cilj, potpuno vojni cilj. Uništiti metu. Ponavljam, uništiti metu.
Pilot: Razumijem (slijedi raketiranje)."
 
Provjeravam autentičnost materijala. Ova konverzacija koja je htjela da pokaže kako je NATO pilotu bilo naređeno da napadne civilni konvoj na Kosovu, Đakovica, 14. april 1999, kad je ubijeno više desetina civila, bila je emitirana od strane Televizije Srbije 17. aprila 1999. Dakle, prema shvaćanju Zapada, ova informacija nije vjerodostojna, mada su Britanci tvrdili da je američki pilot znao da se radi o civilnom konvoju jer su ga na to upozorili britanski piloti. Tako se u britanskom časopisu 'LM' broj 126, decembar/januar 2000 pojavio članak (’Narcissus Empire’) u kojem je citiran jedan drugi zapadni izvor ('Defense & Foreign Affaires) u kojem se sugerira da je prethodan razgovor između NATO pilota i kontrolnog centra AWACS autentičan!

Radim, kao i obično, u krevetu. Ne mogu više da gledam od umora. Riječi na ekranu laptopa mi postaju nerazumljive. Tonem u san. Slike koje mi se pojavljuju, prikazuju neki čudan ambijent. Sanjam ogromnu crvenu loptu okruženu plamtećim vatrama. Podsvijest mi sugerira da se tu radi o klasičnom paklu prošaranom rijekama zla, mržnje i bijesa. Po tlu hodaju okupljeni sužnji okovani teškim lancima koji se jedva kreću, nekako besciljno, i sa umrtvljenim, bezvoljnim izrazom lica.

Odjednom se na plamtećem nebu pojavljuje jato izduženih, crnih kukastih križeva. Izbacuju munje prema sužnjima koji, prestravljeni, upiru oči put gore, po posljednji put, jer se pretvaraju u žive buktinje. Crne svastike se spuštaju do zemlje i mijenjaju obličje. U transu su i uzvikuju: „Ovo su noćni svici. Kako su veseli!“. Zatim plešu oko ljudskih buktinja i pretvaraju se u sile ambisa. Oči im isijavaju užas i smrt. Neke su ljudske kreature s nogama divljih zvijeri. U kose su im upletene zmije otrovnice, a račvasti repovi im se svijaju kao bičevi. Tu su i odvratne harpije, kentauri, sfinge, hidre, scile koje laju i proždiru umiruće ljudske buktinje, himere koje bljuju vatru, i još desetine stravičnih čudovišta. A sužnji u plamenu, prije nego što će potpuno izgorjeti, viču: „Mi smo krivi. Naš grijeh, naš grijeh, naš preveliki grijeh. Zaslužujemo da vječito sagorijevamo u paklu.“

Trzam se u krevetu sav oznojen. Budim se prestravljen onim što sam sanjao. Mora da sam bolestan, pomišljam. Pridižem se, stavljam jastuk pod leđa i nastavljam raditi. LJeto je. Agresija NATO-a na Jugoslaviju/Srbiju je, nakon tri mjeseca, završena i potpisan je 'Kumanovski sporazum' koji praktično znači kapitulaciju Srbije. Kosmet je okupiran od strane NATO. Sjedim pred televizorom u Ottawi i gledam neku reportažu iz Beograda. U lijepo uređenom stanu, novinar sa Zapada intervjuira jednu Beograđanku. Mlada je, ima bebu u naručju i dobro govori engleski. Novinar je pita što misli o bombardiranju Srbije. Ona se nekako sva skvrčila, uvukla u sebe i, kao paralizirana od straha, odgovorila: „Valjda smo to zaslužili jer nismo bili dovoljno demokratski.“ To me je podsjetilo na određenu scenu u zagrebačkom zoološkom vrtu. Gledao sam kako se hrani jedna ogromna zmija. Čuvari su u njen kavez ubacili nekoliko miševa. Oni su u početku cičali. A kada su se susreli sa zmijinim pogledom, ušutili su se i ukočili. Zmija ih je gutala jednog po jednog, a oni ni glasa nisu pustili. Izvor: Pravda