Najnovije

NATO se sprema za rat sa Rusijom tokom 2017. godine

Ser Ričard Širef, britanski general u penziji koji je do 2014. godine zauzimao mesto zamenika vrhovnog komandanta ujedinjenih oružanih snaga NATO u Evropi, izjavio je da između Severoatlanske alijanse i Rusije tokom godine može početi nuklearni rat ukoliko Alijansa ne ojača svoju odbrambenu sposobnost na Pribaltiku.

Leonid Ivašov (Foto: Jutjub)

Piše: Leonid Ivašov Prema mišljenju Širefa, velika je verovatnoća da će cilj napada biti Estonija, Litvanija ili Letonija, gde Rusija može obrazložiti svoj mogući napad „zaštitom ruskojezičnog stanovništva”. Britanski vojnik smatra da je „Rusija uverena u slabosti NATO” i, polazeći od toga, Zapadu je neophodno da „predupredi moguću katastrofu”. On je pritom uveren da će suprotstavljanje nesumnjivo biti nuklearno pošto je ono navodno založeno u vojnu doktrinu Rusije. Ranije, tokom iste nedelje, ugledala je svetlost dana njegova knjiga 2017: Rat sa Rusijom. Događaji o kojima knjiga govori su izmišljeni, međutim, kako tvrdi autor, oni su u stvarnosti „veoma realni”. Britanska TV kompanija BBC je 3. februara predstavila auditorijumu film Treći svestki rat: Za komandnim pultom (World War Three: Inside the War Room; sve fotografije ispod su iz filma), gde je predstavljen fiktivan scenario mogućeg sukoba između Rusije i NATO: pošto ruski ustanici zauzmu Letonski Daugavlils i potom se umeša američko-britanska koalicija, svet će se naći na ivici masovnog nuklearnog rata, od kog čovečanstvo spasavaju članovi britanske vlade. U sredu 18. maja generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je saopštio da je komanda Alijanse preporučila da se razmeste višenacionalni bataljoni u nekoliko zemalja na istoku Evrope, pre svega u Pribaltiku. Jedno od najvažnijih pitanja naše stvarnosti je da li se NATO zaista priprema za otvoreni rat sa Rusijom i da li je Alijansa već našla mesto gde će on započeti ili je u pitanju samo igra nerava, verbalno-deklarativna, ali u suštini ne previše opasna jurnjava? To nije jurnjava, to je ozbiljna priprema za rat. I ne samo u rejonu naših severozapadnih granica nego i po čitavom perimetru Rusije. I start za aktivnu pripremu te faze dala je Strategija nacionalne bezbednosti SAD, doneta u februaru prošle godine. Tamo je izjavljeno da nema nikakvog višepolarnog sveta, jer nema alternative američkom liderstvu. Cela ta strategija je prožeta takvim frazama: mi ćemo naše interese zaštititi sa pozicije sile, mi ćemo voditi borbena dejstva u bilo kojoj tački na planeti, mi ćemo dejstvovati izvan okvira međunarodnog prava itd. Glavni objekt tih vojnih priprema je Rusija. I sve zbog toga što Rusija polako ali sigurno menja svet. Privukla je sebi Evroaziju, počela izgradnju veza sa evroazijskim regionima i ne samo sa njima. Šangajska organizacija za saradnju, ODKB, Evroazijska ekonomska unija, grupa zemalja BRIKS – sve se to stvara po inicijativi Rusije. Dakle, Amerikanci gube liderstvo. Globalno gospodarenje se u suštini danas topi. I zadatak SAD je da to zaustave kao i da unište Rusiju, kao što rade sa malim zemljama koje im se suprotstavljaju. To je sve: cilj globalnog Zapada je zaustavljanje samostalne spoljne politike Rusije. Što se tiče ruskih pretnji, predlažem NATO generalima da izračunaju i personalni sastav oružanih snaga NATO zemalja i odnos tehnike, kvalitativne karakteristike. Ti podaci očigledno pokazuju da upravo NATO stvara udarne grupacije koje su opasne za Rusiju, da sprovodi masu vežbi – vojno-vazdušne, vojno-morske, kopnene... U oblasti Baltičkog mora redovno se održavaju vežbe BALTOPS, tokom kojih se uvežbava strateško prebacivanje vojske SAD sa američke teritorije. A to što će Pribaltijci zacvileti kako se Rusija sprema da ih okupira – kao prvo, to nam apsolutno nije potrebno. Pa čak i kad bi oni sami poželeli da uđu u sastav Rusije ili da se zbliže s Rusijom, ne bi trebalo žuriti, nije ih potrebno primati. Takve zemlje uvek je bolje imati u svojstvu protivnika nego kao saveznike ili kao deo Rusije. Međutim, Kalinjigradsku oblast moramo da štitimo ne samo vojnim srestvima nego i humanitarnim. Nažalost, tamo aktivnije deluju Nemci i Poljaci nego naši činovnici iz Rusije. Pogledajmo gde se oko naših granica sada najaktivnije deluje? Zemlje Istočne Evrope koje su ušle u NATO i EU ispale su kao najslabije karike. Upravo njih sada Amerikanci koriste i protiv Evrope i protiv Rusije. Pogledajte Poljake: čak i ono što im Amerikanci ne kažu oni uzimaju u razmatranje i ispunjavaju, odgovaraju „da”. To se tiče i sistema protivraketne odbrane i vojno-pomorskog jačanja Poljske u zoni Baltičkog mora. Sada navodno Poljaci traže da Amerikanci otvore kopnenu bazu. Pogledajte Rumuniju: Amerikanci su malo začepili rupe na starim rumunskim brodovima i sad ih aktivno koriste u oblasti Crnog mora, prebacuju tamo F-22, savremene borbene avione. Ali stanovnici Pribaltika nemaju kud da se denu: oni sve stavljaju pod nadstrešicu samo da bi SAD podržale sadašnju političku elitu na vlasti i da bi je stavili u džep. To su apsolutno nesamostalne države – zemlje Istočne Evrope. Ponegde Mađarska i Češka pokušavaju da dignu glas, posebno u vezi sa antiruskim sankcijama, ali im odmah organizuju ili prevrat, ili antivladine demonstracije, ili ih optužuju za korupciju… To jest, Amerikanci moćno drže Evropu, u tom smislu i Zapadnu, preko instrumenata slabosti Istočne Evrope. Jugoistočna Evropa takođe se izgrađuje na antiruskosti. Balkan je uvek predstavljao ratni osigurač u Evropi, i danas ga Amerikanci ponovo pretvaraju u bure baruta. U suštini je već doneta odluka o stupanju Crne Gore u NATO, međutim, daj Bože da u čitavoj Crnoj Gori skupe dva bataljona. Tako da ovde neće biti vojnog jačanja, ali ovde Crnogorci predstavljaju rušitelje pravoslavnog slovenskog sveta. Milo Đukanović je u suštini zapadni, proamerički agent, a zadatak Zapada je ne samo da destabilizuje balkanski region nego i celokupno pravoslavno-slovensko prostranstvo. Narod Crne Gore je, naravno, protiv NATO, protiv toga da se svađa sa Rusijom, sa Srbijom, ali narod niko ne pita i njegov zahtev o referendumu se prosto odbacuje. I u Makedoniji je isto tako složena situacija, na ivici građanskog rata. Republika Srpska u Bosni i Hercegovini se podvrgava pokušajima državnog udara i udaljavanja sa političke arene popularnog predsednika Milorada Dodika. I samu Srbiju takođe maksimalno zagrevaju: ili stupajte u NATO, a potom u EU, ili ćete biti u blokadi kao danas. Da bi Srbija istakla kandidaturu za prijem u EU, mora da prizna nezavisnost Kosova, a u Ustavu Republike Srbije Kosovo predstavlja neotuđivi njen deo, ali se ona prisiljava da to učini. U Hrvatskoj, na prvi pogled prosperitetnoj, vidimo kako raste socijalna napetost: i mitinzi i protesti, sve se to vidi. Tako da Balkan ponovo stoji na ivici unutrašnjih potresa sa spoljnjim vojnim mešanjem u perspektivi. Može li baš na Balkanu da nikne lokalni sukob koji bi po rezultatu mogao prerasti u globalni? U globalni sukob najverovatnije neće prerasti, jer sadašnja Rusija se tamo neće mešati vojnim sredstvima. Zapad jednostavno dokrajčuje Srbe kako bi i oni, kao Bugari danas, bespogovorno slušali svoje starije gazde iz Vašingtona i Brisela. To je ono što je danas u pogonu: pokušaj deidentifikacije pravoslavno-slovenskog sveta u nešto slično današnjoj Ukrajini. Izvor: Fond strateške kulture/Russkaя narodnaя liniя

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA