Pravda

Piše: Predrag Ćeranić Sastao se Karadavi i sa tadašnjim poglavarom Islamske zajednice u BiH, Mustafom Cerićem, svojim zamjenikom u Evropskom vijeću za fetve. Jedna od Karadavijevih preporuka bila je da se ne ide tragom Al Kaide, odnosno da treba odustati od oružanog vida džihada i okrenuti se političkim sredstvima. Zbog ovakvog pristupa Karadavijevo političko djelovanje u Egiptu podržale su SAD tokom tzv. Arapskog proljeća. Rezultat je bio pobjeda Muslimanskog bratstva na izborima u Egiptu i ustoličenje Muhameda Mursija za novog predsjednika Egipta. Mursijeva vladavina bila je kratkotrajna, od 30. juna 2012. do 03. jula 2013. godine bio je predsjednik Egipta, nakon čega je došlo do vojnog puča, kada je vlast preuzeo general El Sisi. U čemu je bio problem? Potpuno odstupanje od američke politike, koju je sve do dolaska Mursija, odnosno Muslimanskog bratstva na vlast, provodio Egipat. Nova vlast se okomila na arapske kraljevine lojalne Americi, i pokazala namjeru da izvrši promjene u Saudijskoj Arabiji, Kataru i U.A.E. Mursijev Egipat je proklamovao uništenje Izraela, a kada su uspostavili vezu sa Iranom, čaša se, što se Amerikanaca tiče, prelila. Pokazalo se da su ideološke razlike između Al Kaide i Muslimanskog bratstva tehničke, odnosno metodološke prirode. Uslijedio je puč, hapšenje Mursija, protesti koje je predvodio Karadavi, nasilje, ubistva. Nakon sloma pobune,  Mursi je osuđen na 20 godina zatvora, a Karadavi odlazi iz Egipta. Utočište je pronašao najprije u Kataru, ali je ubrzo morao pobjeći u Tursku, gdje ga je pod zaštiti uzeo turski predsjednik Erdogan. Karadavi, iako u poodmaklim godinama (1926. je godište), ostao je neprikosnoveni vjerski autoritet u islamskom svijetu, a Erdogan ga se nije odrekao ni kada je po nalogu Egipta Interpol za Karadavijem raspisao crvenu potjernicu. Međutim, Karadavi je ostao kamen spoticanja između Turske i Saudijske Arabije. Zajednička borba protiv Bašara el Asada, i zajednička ljubav Erdogana i saudijskog kralja Salmana – Islamska država, približila je stavove dvojice državnika i u pogledu Karadavija, odnosno Muslimanskog bratstva. Dogovoren je i zajednički nastup prema generalu El Sisiju, koji je sada vlast u Egiptu. Dogovor glasi: Karadavi će se zaboraviti, a Muslimansko bratstvo revitalizovati, odnosno infrastruktura sačuvati i ojačati, radi prodora u Evropu i rastakanja EU, a potom i njenog islamiziranja. Kralj Salman već se pohvalio da je „ubrizgao“ donacije vehabijskim enklavama koje dolaze iz strukture Muslimanskog bratstva i da tu organizaciju preuzimaju njegovi ljudi, tj. rođaci, te da su prioritet BiH i Kosovo. U tom kontekstu treba posmatrati neprimjerene političke istupe islamskih poglavara u regionu. Husein Kavazović, poglavar Islamske zajednice u BiH, nakon četvorednevnog boravka u Egiptu, koji se inače smatra kolijevkom Muslimanskog bratstva, počeo se ponašati kao tipičan bosanskohercegovački političar, koji zapaljivim govorima nastoji pridobiti biračko tijelo. Srbe je nazvao vlasima, počeo je dijeliti packe političarima u Banja Luci i Beogradu, najavio da će Bošnjaka u BiH za deset godina biti 60%. Novi muftija srbijanski, Abdulah Numan, sasvim nepotrebno, izjavio je da treba ukinuti Republiku Srpsku. Očito je da saudijsko-turski (politički) tok mora proći prvo kroz Balkan.