Ruska ambasada u Kijevu je zapuštena, diplomate su otišli, samo su još čuvari tu. Nedavno je dolazak novog ruskog ambasadroa propao zato što je ukrajinska vlada odbila da mu da akreditiv. U Moskvi, opet, već mesecima nema ambasadora iz Kijeva. Trenutno nema diplomatskih odnosa između zemalja iako zvanično ti odnosi nisu prekinuti.
Pesimisti u prekidu diplomatskih odnosa i odbijanju razgovora vide znak za skori početak „velikog rata“. Indicija za to zaista ima još nekoliko. Tako se borbe na liniji razdvajanja na istoku iz nedelje u nedelju pooštravaju. Mirovni sporazum iz Minska je postao samo bezvredan krvavi komad papira. Posmatrači izveštavaju da se na front dovlači sve više teškog naoružanja. Vojni stručnjaci u Rusiji i zemljama NATO govore o kretanju ruskih jedinica u pograničnom području. Govori se o „pregrupisanju“ ili o „maršu“. Obe stvari zvuči preteće.
A onda još i ovo: ruska tajna služba FSB je sprečila terorističku operaciju Ukrajinaca na poluostrvu Krimu; navodi se i da su smrtno stradala dvojica Rusa tokom te ukrajinske agresije. Odmah je predsednik Rusije Vladimir Putin iz toga zaključio da se neće održati razgovori o Sporazumu iz Minska. Traži li Rusija izgovor da bi krenula u akciju?
Zar nije i rat Rusije protiv Gruzije – pre tačno osam godina – takođe izbio u avgustu? Zar nisu i tada Olimpijske igre skrenule pažnju svetske javnosti? Zar ne deluje Zapad kao da je paralisan – Sjedinjene Američke Države u izbornoj borbi, Evropljani oslabljeni? Kad, ako ne sad? To pitanje bi mogli postavljati tvrdolinijaši u Kremlju i pustiti na volju svojoj ekspanzionističkoj mašti. Jer, s njihovog imperijalističkog gledišta, aneksija Krima i skrivena vojna podrška separatistima u Donbasu sigurno ne treba da budu poslednja reč.
Iz takvih nagađanja, činjenica o borbama u istočnoj Ukrajini i interpretacija vojnih manevara nastaje koktel sa ukusom ratnog straha.
Mešavina nastala u Kremlju u Kijevu izaziva jezu, a u Briselu, Berlinu i Parizu mučninu. Jer Putin pomoću vojnih pretnji očigledno želi da postane gospodar svih procesa u kojima se odlučuje sudbina Ukrajine. Tu poziciju moći bi, međutim, rusko vođstvo moglo da izgubi ukoliko zarad jednog kopnenog pojasa u istočnoj Ukrajini rizikuje otvoreni rat. Ekonomske sankcije Zapada bi se verovatno još jednom pooštrile, a ruska privreda bi dalje slabila.
Tako da Rusija za sada ostaje tek pri pretnjama i bockanju. Ukrajina 24. avgusta slavi četvrt stoleća nezavisnosti od Moskve. Kremlj je već uspeo da tu feštu pokvari. Izvor: Dojče vele
ŠTA NEMCI KAŽU O PODIGNUTIM TENZIJAMA: Koja je Putinova "igra", da li Rusija želi da napadne Ukrajinu?
Bonus video
Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.
portala "Pravda" kao i TV produkciju.
Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:
PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.
Kolumne
Zašto ću predsednika Republike ubuduće da zovem Poglavicom umesto Vrhovnikom?
Pravo na pravdu – Ima li pravde – Nepravdom protiv pravde
VLADIKA NIKOLAJ: Srbin od Srbina - Kakvi su bili srpski sveštenici (KNJIGA NA POKLON)
Piše: Vladimir Dimitrijević
Slobodan Reljić: Pejdžeri smrti
Ostaće ovaj "krvavi utorak", 17. septembar leta Gospodnjeg 2024, zabeležen kao datum kad je...
Nebojša Jevrić: Titov sin
"Danima smo čekali rezultate ginekologa. Svi upućeni. Kad je javljeno da je trudna napravil...