Pravda

Piše: Predrag Ćeranić Proteklih dana bila je korišćena široka lepeza metoda hibridnog rata kako bi se pokolebalo rukovodstvo Srpske i obeshrabrili svi koji su na referendum planirali izaći. Uzalud, želja za slobodom bila je jača. Iako još nisu objavljeni zvanični, iz preliminarnih rezultata je vidljivo da je izlaznost oko 60%, a procenat onih koji su se izjasnili da podržavaju da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske iznosi 99,79 %.  Zvuči apsurdno da je referendum, kao najviši oblik demokratske volje jednog naroda, Srpskoj bio zabranjen od suda kojem u nazivu stoji da mu je nadležnost zaštita ustava, i to zahvaljujući volji bošnjačkih i stranih sudija, koji u zemljama odakle dolaze, tu ideju ni u šali ne bi iznijeli. Ali, u Bosni i Hercegovini, polu-protektoratu, ništa nije nemoguće. Šta možemo očekivati nakon sprovedenog referenduma? Osporavanja i prijetnji neće nedostajati. Političkim Sarajevom dominiraju tri opcije kao mogući bošnjački odgovor na referendum. Prva glasi da „ako Srbi razvale Dejton treba se vratiti na Republiku BiH iz 92.“ Umjerenija struja ima isti cilj, ali zagovaraju da se Republika BiH ostvari kroz Dejton 2, odnosno novu međunarodnu konferenciju. Treća politička grupacija zalaže se za privođenje organizatora referenduma „prema zakonu i Ustavu BiH“. Glavnom tužiocu Tužilaštva BiH već je predočen ovaj zahtjev. Što se tiče tzv. međunarodne zajednice, u poznatim ambasadama zalažu se za izolaciju Srpske i insistiraju da se „obori ili uhapsi Dodik“, nakon čega Britanci planiraju da održe Dejton 2. U ambasadama istih zemalja u Beogradu kreira se podrivanje premijera Vučića, i to preko, kako se slikovito izrazio Šešelj, „Skotovih skotova“. NJihova namjera je da, kada procijene da su Vučića dovoljno politički oslabili, ultimativno isporuče zahtjev za promjenom Ustava Srbije u kojem ubuduće Kosovo neće biti dio Srbije, dok bi Vojvodina i Raška oblast dobile status „republika u republici“. Da se pritisci na Srbiju i njeno aktuelno rukovodstvo neće smanjiti bez obzira na ustupke koje Srbija čini svjedoči i najnoviji prijedlog koji je samoproglašeno Kosovo, na nagovor svojih međunarodnih mentora, uputilo u Brisel. Priština, naime, predlaže da Srbija i Kosovo potpišu međunarodni mirovni sporazum, „kako bi se prekinulo neprijateljstvo“. U prijedlogu pomenutog sporazuma navodi se da je Priština spremna da se na sjeveru Kosova formira Zajednica srpskih opština, a  prijedlog se završava uobičajenom floskulom da je Priština „odlučila da gleda u budućnost“. Po sporazumu koji Priština nudi sva imovina bi pripala Kosovu, a Srbija bi morala Švendimenu da izruči sve koje pravosuđe Kosova bude tražilo.