Piše: prof. dr Emil Vlajki, predsednik Partije ekonomske i socijalne pravde
Predsjednika SDS-a Mladena Bosića jučer je šokirala činjenica da odluka o referendumu o Danu Srpske nije donijeta u dogovoru sa Srbijom. Bosić je gostujući u Dnevniku 2 BN televizije postavio pitanje: “Ako ne podržava Srbija referendum, ko onda podržava?”.
Uhvati me nelagoda. Prvo, vidim da su se muslimani ozbiljno zabrinuli oko toga tko sve u svijetu podržava Referendum; očito je da bi htjeli da on uspije.
Drugo, čovjek, Srbin šokiran, traumatiziran. Bio u Poljskoj pa nema pojma ni o čemu, a ni ne zna za podršku Rusije. Jest da je to najveća zemlja na svijetu, jest da je velesila, jest da predvodi evroazijski blok, više puta veći od EU. Ali, eto, on to ne zna. Možda se i on udubio u znanost, pa ne prati vijesti.
Ali gospodin Bosić, ne samo da ništa ne zna, već ima i čvrsto mišljenje o onima koji su krivi za njegovo neznanje:
„Postalo je jasno da odluka o referendumu nije dogovorena ni sa kim, nego da je Dodiku jedno jutro palo na pamet da zbog predstojećih lokalnih izbora upotrebi priču oko referenduma, bez ikakve analize posledica i toka koraka.“ (Bosić na TV1)
Da se ne radi o neznanju dotičnog, reklo bi se da je to uvrjedljivo političko komuniciranje, ustvari čist bezobrazluk. Stvar je, međutim, mnogo ozbiljnija od iskazane nekulture. Radi se o (vjerojatno nesvjesnoj) manipulaciji javnošću kojom se, ne htijući, ruši dostojanstvo srpskog naroda. Zato ćemo ovaj narativ pažljivo analizirati:
1. Ovo nije Dodikov referendum, nešto što mu je „palo napamet“ i što je on, navodno, instrumentalizirao za svoje egoistične, politikantske ciljeve, nego je referendum SRPSKOG NARODA.
Podsjećam gospodina Bosića da su srpske stranke u Narodnoj Skupštini RS izglasale taj referendum JEDNOGLASNO, pozicija i opozicija.
Ako gospodin Dodik ima, po gospodinu Bosiću, te moći da utiče na „svoje“, kako je uspio „obrlatiti“ opoziciju, među ostalima i SDS?
Dakle, kazati da je čitava Narodna Skupština u funkciji onoga „što Dodiku padne na pamet“ (uz jutarnju kafu) bi, u najmanju ruku, bilo uvrjedljivo da se ne radi o Vama.
2. Ovo drugo bi se moglo shvatiti kao krajnje ponižavanje suštine srpskog naroda. Naime, kada je u Skupštini raspravljano o predloženom referendumu, NIKOME nije palo na pamet da se raspita o tome tko van RS podržava Rreferendum, a tko ga ne podržava. Narodna skupština je odraz mentaliteta Srba. A suština tog mentaliteta je borba za pravdu; izraz ‘Bože pravde’ je glavna karakteristika tog naroda, njegova himna!
Srbi su shvatili nešto vrlo jednostavno: „Da kad trojica stranih sudaca i dvojica SDA Bošnjaka nadglasaju dva druga konstitutivna naroda, DA JE TO NEPRAVEDNO.“ Srpski poslanici su, dakle, izglasali taj referendum:
a) zato što nikom ne dozvoljavaju da dira u njihov Dan Republike;
b) zato što je odluka Ustavnog suda BiH bila NEPRAVEDNA, a ne zbog toga što su mislili o tome da li će ih, ili ne, podržati ovi ili oni!
Ja, osobno, ne vjerujem, kao što mnogi misle, da Vi ovakve (česte) stavove iznosite zato što ste na to, iz nekih razloga, prisiljeni da to radite. Vjerojatno ste, kao šef stranke, u mnogim obavezama koje Vas sprječavaju da dublje promislite ono što izjavljujete.
Ali postoji jedno metodološko pravilo kojeg bi trebalo da se držite: Nemojte sumnjati u fundamentalne karakteristike, u temeljno poštenje svog naroda. Kada Narodna Skupština jednoglasno nešto donese, onda se tu ne radi o kalkulacijama jedne osobe, nego o ispoljenom narodnom čojstvu, onda je to ONO PRAVO.
Sve u svemu, što bi rekao A. B. Šimić: „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.“
Ja se u nečemu ipak mogu s Vama složiti. Ovaj je referendum bremenit opasnostima.
Ali nakon što su Srbima oduzeti grb i himna, nakon što su iz Srpske stotine nadležnosti na silu prenesene, praktično, u korist Bošnjaka, nakon što se demonizacija Srba nastavlja nesmiljenim tempom, itd., što se mogli uraditi? Da jednog dana, preglasavajući Srbe, Ustavni sud BiH ukine i sam naziv ‘Republika Srpska’?! jednom se trebalo reći „dosta“. I to je rečeno.
Netko može kazati kako vrijeme za ovaj opravdani revolt nije pravo („mi to radimo, „izazivamo ih“, a svi su mnogo jači od nas i protiv su nas“). A ja vam velim: „Nijedno vrijeme nije pravo“, ali je bilo krajnje vrijeme da se prestane sa ponižavanjima srpskog naroda.
Naroda Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Mihajla Pupina, naroda Ive Andrića, Meše Selimovića, Desanke Maksimović, naroda koji je imao modernu državu davno prije mnogih drugih naroda u Evropi.
Naroda koji sada stenje pod protektoratskom (kolonijalnom) čizmom.
Od sada nećemo više ni šutiti ni trpiti diktaturu stranaca.
Bože pravde! Izvor: Pravda
