Piše: Emil Vlajki
Naš narod kaže: „Besplatnog sira ima jedino u mišolovci“. Otvoreno govoreći, nedavno je javnost bila šokirana kada je Dodik otišao u Tužilaštvo BiH da daje izjavu povodom referenduma, iako je do tada više puta, preko TV ekrana javno izjavljivao da neće ni na koji način doći u federalno Sarajevo, jer se ne osjeća bezbjednim!
Uzgred rečeno, voditi sudsku istragu povodom održanog referenduma je teška besmislica, protivna svakom poimanju ljudskih prava i demokracije. Mnogi su to odmah povezali sa njegovim traženjem vize za SAD, a povodom Trampove inauguracije za predsjednika SAD. Po njima, Dodik je napravio dil sa postojećom američkom administracijom po sistemu: „Ti dođi u Tužilaštvo, a mi ćemo ti, za uzvrat, dati vizu“.
Pretpostavimo, na trenutak, da je sve to točno. Za Dodika ništa neobično. On je na političkoj taktici, pa i ove vrste uspijevao da, do sada, politički preživi. Narod se na to navikao, ali Ameri nisu. Dodik je za njih netko koga se treba radikalno riješiti. Do sada im to nije polazilo za rukom jer je Dodik bio vještiji od njih.
Dodikova računica je jasna. Otići će u Tužilaštvo, trenutno se poniziti, ali će zato dospjeti u Ameriku, slikati se s Trampom i tako ostvariti novi politički kapital za slijedeće izbore! Povrh svega, nakon slikanja s Trampom, sadašnja ne-trampovska administracija mu neće ništa smjeti uraditi! Lijepo zamišljeno!
Ova računica je, međutim, mnogo kompliciranija. Ako Tramp i promijeni dosadašnju politiku SAD na svjetskom nivou, čemu se Srbi zdušno nadaju, to će ići vrlo sporo. Pogotovo će ići sporo promjena američke politike na Balkanu. Teško je zamisliti da će Amerika dozvoliti da joj Srbija izmakne iz ruku i pređe u rusku utjecajnu zonu, a to je upravo ono što se, izgleda, događa. Republika Srpska je u paketu sa Srbijom, pa je u tom smislu „dodikovština“ neprihvatljiva.
Po američkim računicama, Dodik je u više navrata iznevjerio SAD, a to one ne praštaju, iako se, naizgled, može steći drugačiji utisak.
Ako se, prema tome, odobri Dodiku viza za SAD, onda je jasno, da je dil s Dodikom napravljen. Ali, poznavajući dosadašnje postupke američke administracije, ovi američki ustupci (bezbjedan Dodikov boravak u federalnom Sarajevu, odobrena viza) snažno liče na „navlakušu“ koja se, kada Dodiku opreznost popusti, lako može završiti njegovim hapšenjem.
Naravno, ovo sve Dodik vjerojatno ima u vidu, ali je njegov problem u tome što je često ponesen vlastitim političkim uspjesima, pa mu se opreznost vidno smanji. Sve u svemu, za njega bi naziv mogao biti i „Dodik lavljeg srca“. Nažalost, ipak nije dovoljno lavlje da bi uradio jedinu ispravnu stvar, da preko svoje većine u Narodnoj Skupštini Republike Srpske proglasi tu istu konfederativnim dijelom Bosne i Hercegovine. Jer vrijeme za Republiku Srpsku snažno ističe, pošto je bošnjakizacija BiH skoro već završena.
Bože pravde!
