Bošnjačko-islamski fundamentalizam
Ali Izetbegović broj dva, Bakir, dugo je bio trn u očima Zapada. Točno je, da je Zapad skoro isključivo pomagao muslimane, a protiv Srba, ali nije bio previše zadovoljan razvojem situacije u toj zemlji, bolje rečeno, u tom entitetu, Federaciji. Bakir je, kako se tvrdi, nastavio djelo svog oca, pravljenjem bošnjačke đamahirije. NJegova povezanost sa islamskim fundamentalizmom u svijetu, postala je, izgleda, previše očigledna. Iz Federacije je odlazio najveći broj osoba koje su se priključivale teroristima širom svijeta, posebno u Siriji. Obavještajne službe Zapada su proglasile Bosnu i Hercegovinu žarištem islamskog terorizma u Evropi.
Kako zamijeniti radikalni islam umjerenim
Amerika je imala oprobanu tehniku za takve slučajeve. Dali bi „mig“, odobrenje, nekima od nepoželjnih ličnosti da nešto urade, a onda bi, nakon toga, te iste osobe proglašavala divljacima, krvnicima, agresorima i slično. SAD su to, na primjer, uradile u slučaju Iraka kada su praktično dale odobrenje Sadamu Huseinu da napadne Kuvajt, a onda su ga proglasile agresorom. Slično je bilo i sa Miloševićem kada mu je rečeno da je Oslobodilačka vojska Kosova teroristička organizacija. Kada je Milošević to shvatio kao odobrenje da silom suzbije albanski terorizam, onda su SAD proglasile OVK borcem za slobodu, a Miloševića kasapinom.
Postoji visok stupanj izvjesnosti, da je Bakir pao na isti štos. Dat mu je „mig“ da pokrene reviziju, žalbu BiH protiv Srbije za navodni genocid nad Bošnjacima, a onda je rečeno srpskom političkom korpusu, posebno Savezu za promjene, da udari, „iz svih artiljerijskih oružja“ po Izetbegoviću.
Samo sloga Srbina spašava
Zahvaljujući naivnosti Bakira i njegove priglupe tužbe za reviziju, kod Srba se desilo nešto nevjerojatno. Svi su složno ustali protiv revizije, s jedne i druge strane Drine. Najljepše u svemu je to, što su BiH Srbi odlučno stali u obranu Srbije, Pokazalo se još jednom da je istinska snaga Srba Republici Srpskoj, i da bi se srpstvo teško moglo bez nje održati. Utopilo bi se u Soroševu politiku „internacionalizacije Srba“, a pravoslavlje bi se utopilo u katolicizam.
Nije jasno koliko će ovo nevjerojatno jedinstvo Srba trajati, ali se pokazalo da je ono itekako moguće i nadasve poželjno. Kada bi se ono stvarno održalo, nitko im ništa ne bi mogao sa strane.
Što će biti sa revizijom
To nije jasno. Zapadu je bilo najvažnije da umanji vlast Bakira, pa i da ga skine ako je moguće. Sama revizija, pravno gledano je besmislena i već jednom odbačena od Međunarodnog suda pravde. Ali, poznavajući makijavelizam Zapada, nije isključeno da reviziju ovaj sud prihvati kao predmet i da ona ubuduće bude jedan od pritisaka na Srbiju kako se ne bi otrgla od svojih zapadnih gospodara. Izvor: Pravda
