Kako navod mons. Ivo Tomašević, portparol banjalučkog biskupa Franje Komarice, frapantan je podatak da biskupska politička mapa, ključan deo celog projekta, nije izvoran dokument.
- Nije rezultat promišljanja domaćih istoričara, geografa, politikologa, sociologa, teologa, ekonomista i drugih naučnika i stručnjaka, nego je to karta koja je poslužila UNHCR za dostavljanje pomoći – tvrdi on.
Čudan i smisao dokumenta
Osim porekla, krajnje je čudan i smisao biskupskog dokumenta. Ako se zanemare dve istorijske pokrajine, Bosna i Hercegovina nema pravih istorijskih regija s prepoznatljivim i važnim zemljopisnim, kulturnim, privrednim i drugim posebnostima, kakve su, recimo, Dalmacija, Slavonija ili Istra u Hrvatskoj. Biskupske regije nisu ništa drugo do proizvoljno iscrtane administrativne jedinice, prenosi hrvatski Jutarnji list.
Koncipiranje državnog uređenja oko "slivova reka" u Kraljevini Jugoslaviji – banovina Dravske, Drinske, Dunavske, Moravske, Savske, Vardarske, Vrbaske, Zetske – krvavo se obilo o glavu narodima koji su živeli u njoj, a na dobro već dugo ne sluti ni ustrojstvo FBiH oko slivova reka. Ali, biskupi su otišli korak dalje pa su regije formirali prema središtima logističkih skladišta UNHCR u ratu!
Alternativni projekat
Politička žestina proizlazi odatle što je biskupski predlog ponuđen kao alternativan projekat i "dejtonskoj BiH" koju podupiru Srbi i trećem kantonu koji podupiru Hrvati.
Nasuprot etničkim entitetima, regije su koncipirane kao multietničke, a time i multikonfesionalne jedinice, a to nipošto nije nevažno iz perspektive neizvesnog opstanka pojedinih biskupija i, u konačnici, cele Katoličke crkve u Bosni.
Granice bi bile iscrtane tako da ni u jednoj regiji ne bude više od 40 odsto pripadnika jednog naroda kako bi se izbegla politička majorizacija, navodi Jutarnji.
Koja je svrha "etničkog inženjeringa"
Kako piše ovaj hrvatski portal, "etnički inženjering biskupa je mirnodopski i administrativan, a nije ratni i nasilan, ali nipošto ne isključuje prisilu".
Na političkom nivou, naovde dalje, njime se žele prisiliti pripadnici sva tri naroda da žive zajedno u multietničkim regijama, premda je očito da oni to ne žele. Na operativnom nivou, održavanje takvih multietničkih regija iziskivalo bi uspostavljanje ogromnog državnog pogona koji bi gotovo svakodnevno proveravao koliko Bošnjaka, Srba i Hrvata živi u svakoj regiji, kako niko od njih ne bi postao natpolovična većina. A ako bi neko postao većina, granice regija morale bi se menjati sve dok promene ne bi postale besmislene. Time bi nastala posve neupravljiva država koja bi ubrzo potonula u administrativni i politički haos.
Biskupi su, u prvom redu banjalučki biskup Franjo Komarica, zarobljenici mita da većina Hrvata čezne da se vrati u Bosnu, ali im to neko ne dopušta. Druga strana, u prevodu HDZ BiH, misli da hrvatsko pitanje u BiH treba rešiti stvaranjem posebnog etničkog kantona. Na kraju, postavlja se pitanje zašto biskupski projekt prećutao? Zato što je politički opasan, jer potkopava legitimnost aktualnih političkih elita, u prevodu vladajuće hrvatske elite koncentrisane u HDZ BiH, ili zato što je politički beznačajan pa se niko ne osvrće na njega?
Veroatno nije ni jako opasan ni posve bezopasan, kao što nije ni jako značajan ni posve beznačajan. Bio bi jako opasan kada bi Katolička crkva imala političku vlast ili političku moć da ga nametne i silom provede.
Čim bi to pokušala učiniti, odmah bi izbio novi balkanski rat u kojem bi učestvovale najmanje tri države: BiH, Srbija i Hrvatska. Nije vrlo značajan zato što Katolička crkva u BiH nema političku moć te što njen politički, duhovni i moralni uticaj na Hrvate u BiH stalno slabi, piše Jutarnji.
Izvor: Jutarnji
Izvor: Jutarnji
