Pravda

Piše: Predrad Ćeranić Koristeći podršku zemalja Zaliva, prvenstveno Saudijske Arabije i Katara, koje kupuju zemlju u BiH i sprovode scenarij viđen na Kosovu, Bakir je temperaturu u BiH podigao do tačke ključanja. Ima Bakir podršku i na drugoj strani, ne u Americi, ni toliko u Turskoj, koja svoju politiku u BiH kreira shodno trenutnim odnosima sa Rusijom, već  u zapadnoevropskim zemljama. To se da naslutiti iz ćutanja njihovih ambasadora, njihovih medija. Primjetno je da niodakle ne dolazi osuda kršenja Dejtona, u šta se Bakir duboko upustio. To i jeste ono najopasnije. Bakiru se toleriše uzurpiranje institucija BiH. Na Zapadu se po tom pitanju prave ludi. Bakirovo ponašanje ide na ruku neokonima, koji vode odsudnu bitku protiv američkog predsjednika Trampa, i veoma im odgovara da na Balkanu ponovo bukne ratni plamen. Da li je Bakir fitilj, ISIL barut, a vehabije tj. Muslimanska braća na Kosovu i u BiH potpala? Ima Bakir sluha i za regionalnu politiku. Savjetovao je premijeru Albanije, Ediju Rami, a Rama Tačiju, da zavadi Srbe iz Kosovske Mitrovice sa Beogradom. Zna Bakir kako se to radi. Metod „Srbe na Srbe“ u njegovom dunjaluku pokazao se kao najpouzdaniji za vladanje Bosnom. U ratu je postojala kategorija „Alijini Srbi“, što je bio naziv za Srbe koji su u bili u funkciji politike Alije Izetbegovića. Danas su to „Bakirovi Srbi“, koji radi megnetski privlačnih fotelja,  dobrih plata i privilegija, i na vlastiti narod gledaju poprijeko.  Ali, Bakir ne umije, poput Tihića, sa Srbima „niz dlaku“, korak po korak da im oduzima slobodu, koju im jedino Republika Srpska može pružiti.   Bakir bi da zapali Bosnu. U tome nema podršku u bošnjačkom narodu, ali računa na zemlje Zaliva, Veliku Britaniju i paralelnu državu u Americi. Bakirovi planovi mogu biti zaustavljeni energičnim diplomatskim reagovanjem Rusije, što je već u toku. Bakir bi u slučaju „ruske prijetnje“ ustuknuo, ponudio „ruku pomirenja“, koja bi podrazumijevale pregovore o preustroju Dejtona. A Bakir bi da Bih ima jednog predsjednika koji bi se birao u jednoj izbornoj jedinici, da se ukine Dom naroda u Parlamentu BiH, Bakir je za ukidanje „entitetskog glasanja“, policiju na nivou BiH, sudovi entiteta da budu podređeni Sudu BiH. Po Bakiru ustavni sud bi mogao biti bez stranaca, ali sastav bi morao biti prema rezultatu posljednjeg popisa stanovništva. Eto, to sadrži Bakirova „ruka pomirenja“. Izvor: Pravda