Šef delegacije EU u BiH, Lars-Gunar Vigemark putem Tvitera komentarisao je masovne demonstracije u Rumuniji. "I kada će se ovo desiti u BiH?", napisao je ambasador EU, navodeći da ova država što pre treba da se pokrene na putu ka EU.
Predrag Ćeranić (Foto: Jutjub)
Vigemark je sutradan, na novinarsko pitanje koje se odnosilo na pomenuti tvit, dijelom ublažio svoju izjavu tvrdeći da takvi protesti nisu mogući u zemlji poput BiH zato što “u ovoj zemlji ne postoji odgovarajuće političko liderstvo niti postoji interes koji je prisutan u civilnom sektoru, odnosno među građanima”, ali nije bio ubjedljiv. Ali, da se ne radi o lapsusu, uvjerila nas je nakon dva dana Tanja Topić, politička analitičarka iz Banja Luke u intervjuu Politici: „Dovoljno je da Bakir Izetbegović podnese apelaciju o Danu RS i političari se bore verbalno nekoliko godina. Ta apelacija je ojačala politiku secesionizma u RS. Kada su u Federaciji BiH održani socijalni protesti 2014. godine, u RS su upregnute sve poluge sistema kako bi se građane uverilo da se radi o svetskoj zaveri protiv Srba i njenom rušenju“. Međutim, nešto prije Vigemarka, tačnije 17. januara, Fahrudin Radončić, lider stranke SBB, takođe je najavio proteste u BiH: "Moramo biti odgovorni prema građanima. Ako nešto obećamo građanima moramo se držati toga. U predizbornoj kampanji smo rekli da, ako nakon dvije godine vlasti SBB ne bude zadovoljan, niko neće trebati da nas tjera iz te vlasti. Moramo više voditi računa o onome što obećamo građanima da ćemo ispunjavati. BiH zaostaje i to se mora deblokirati inače ćemo imati, s razlogom, narod na ulicama", kazao je Radončić gostujući na N1. Naravno, Radončićevu najavu protesta, medijski je zdušno podržao Dnevni avaz. Radončiću je veoma brzo replicirao Bakir Izetbegović izjavivši da se ne treba poigravati sa iniciranjem novih protesta "jer nikada ne znate u kom smjeru će se negativna energija usmjeriti, i prema kome će atak koji spominjete krenuti", naglasio je Izetbegović. Sve u svemu, u BiH se ponovo igraju vatrom, odnosno potpaljuju masovne ulične proteste. Posljednje ulične proteste, a dogodili su se u februaru 2014. godine najprije u Tuzli, a zatim u Sarajevu, Bihaću, Zenici i Mostaru, podržali su predstavnici tzv. međunarodne zajednice u BiH i kada su se isti pretvorili u nasilne nerede koji su za posljedicu imali paljenje nekoliko zgrada kantonalnih vlada i zgradu Predsjedništva BiH. Okršaji policije sa demonstrantima imali su za posljedicu više povrijeđenih na obje strane. Pokušaj da se isti prenesu u Republiku Srpsku nije imao značajniji uspjeh. U Bijeljini se više ljudi okupilo na kontra-mitingu nego na skupu koji je iniciran od nevladinog sektora na stranim donacijama. U Banja Luci desetak protestanata, koji su nosili transparente identičnog sadržaja onima koji su viđeni u Tuzli, niko od prolaznika nije ni pogledao. O obojenim revolucijama, koje su se nakon dugog putovanja po Gruziji, Ukrajini, Libiji, Siriji itd. vratile kući, tj. u SAD, kada je Soroš nezadovoljan ishodom američkih izbora, koristeći performans bračnog para Klinton, pozvao na ružičastu revoluciju, toliko toga je rečeno. Kome su, onda, potrebni novi protesti u BiH „građana“ koji su nezadovoljni stanjem u društvu? Odgovor ćemo dobiti ako sagledamo ko ih je organizovao u Rumuniji. „Socijalisti su došli na vlast obećavši da će pogasiti sve Soroševe NVO, za koje tvrde da su izvor zla u Rumuniji. Takođe, obećali su da će zaustaviti dalju rasprodaju rumunskih nacionalnih dobara strancima, da će se usprotiviti Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i Evropskoj uniji, kao i da će povećati penzije i smanjiti poreze. To ne odgovara američkom milijarderu, koji je rešio da spreči vladu da implementira ono što je obećala'', navodi analitičar Trajan Balan, i dodaje da u zemlji živi 20 miliona stanovnika i da većina ne podržava proteste. Šatori na gradskom trgu, pištaljke, žuta patka – sve je to dekor višednevnih „mirnih protesta građana“ koji se redovno završavaju nasiljem i upadom u zgradu parlamenta, nakon čega se proglasi da je „narod preuzeo vlast“. Prepoznatljiv scenario. Protestantima u Rumuniji nije izostala podrška istih ambasada koje su podržale i februarske proteste 2014. u BiH. Soroš se, očito ne predaje, i pokušava da vodi simultanu partiju a najvažnija mu je, naravno, obojena revolucija koju sprovodi na teritoriji SAD, gdje ne štedi novac ne bi li srušio Trampa. Ali, nije zgoreg paliti vatre po Evropi, držati linije fronta do posljednjeg. A Tramp je kao voda, prodire, prodire, i gasi vatru. Izvor: Pravda
Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:
PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.