Pre nekoliko godina Vladan Joler i njegovi prijatelji iz Beograda počeli su da istražuju unutrašnje funkcionisanje jedne od najmoćnijih korporacija na svetu.
Radimo za Fejsbuk
Tim, koji uključuje stručnjaka za sajber-forenzičku analizu i vizualizaciju podataka, već je istraživao "različite forme nevidljive infrastrukture" internet-provajdera u Srbiji, ali je Joler sada u projektu "Share Lab" uzeo "krupniji zalogaj".
- Kada bi Fjesbuk bio država, bio bi veći od Kine - kaže Joler, koji je profesor na Univerzitetu u Novom Sadu.
On se oslanja na poznate, ali ipak neshvatljivo velike brojeve: kompanija iz Silicijumske doline čuva oko 300 petabajta podataka, ima gotovo dve milijarde korisnika i samo u 2016. zabeležila je prihod od oko 28 milijardi dolara. Pa ipak, kaže Joler, ne znamo ništa o tome kako ta kompanija funkcioniše, uprkos činjenici da smo joj mi, kao korisnici, pružili većinu materijala za rad i to potpuno besplatno.
- Svaki put kad objavimo nešto, tagujemo prijatelje i komentarišemo, u suštini radimo za Facebook - kaže on.
Podaci o našoj interakciji na toj društvenoj mreži pružaju informacije složenim algoritmima koji upravljaju ovom mrežom i zahvaljujući tome, naše ponašanje na internetu pretvara se u proizvod koji je moguće ponuditi na tržištu.
Razumevanje ovog uglavnom skrivenog procesa je izuzetno složen poduhvat.
- Pokušali smo da mapiramo sve inpute, polja u kojima ulazimo u interakciju s Fejsbukom i ishodima. Mapirali smo lajkove, šerove, pretrage, statuse, dodavanje fotografija, prijatelje, imena, sve što naši uređaji govore o nama, sve dozvole koje pružamo Facebooku preko aplikacija, poput statusa telefona, wi-fi konekcije i mogućnosti snimanja audio-zapisa - kaže Joler.
Sve to nudilo je samo delić celokupne slike i zato je tim odlučio da ispita i Fejsbukom akvizicije i zahteve za patentiranje određenih tehnologija.
Rezultati su bili neverovatni
Priložena mapa pokazuje kako se podaci koje pružamo Fesbuku koriste da izračunaju naše "etničke pripadnosti" (termin koji koristi Fajsbuk), seksualnu orijentaciju, političke sklonosti, društvenu klasu, plan putovanja i još mnogo toga. Jedna mapa prikazuje kako sve što objavljujemo i lajkujemo, kao i ono što radimo u drugim uglovima sajberprostora koji su povezani sa Fejsbukom (kao što je Instagram, WhatsApp i sajtovi na koje se logujete preko vašeg Fejsbuk naloga), može biti ulazak u ogromni algoritamski proces. A taj proces omogućava Fejsbuku da targetira korisnike sa zaprepašćujućom tačnošću, sa sposobnošću da odredi da li vole kinesku hranu, koliko dugo putuju na posao, koliko njihovo dete ima godina... Druga mapa detaljno prikazuje sve što mi dozvoljavamo Fejsbuku putem brojnih aplikacija, uključujući i to da nam čita sve SMS poruke, preuzima podatke s uređaja bez traženja dozvole i pristupa našoj preciznoj lokaciji. Pojedinačno, ovi alati su veoma moćni, ali kada su u kombinaciji sa endžinom za prikupljanje podataka, otvaraju mogućnost eksploatacije ogromnih razmera. Fejsbuk već godinama ističe da su mu privatnost korisnika i bezbednost operacija najvažniji u poslovanju, ali Joler nije uveren. Podaci ostaju u rukama jedne kompanije, što znači da nema garancija za budućnost, kada se možda vlasnička struktura i ljudi na čelu promene.