Piše: Emil Vlajki
Radi pojašnjenja, 'Evropa', sve se više pokazuje, je ideološki, hladnoratovski, antiruski koncept, a ne (jedino) „obećana zemlja gdje teče med i mlijeko“. Vučić, sa najboljim namjerama u koje uopće ne treba sumnjati, želi da uradi nemoguće: da Srbija uđe u Evropu, da bude vojno neutralna i da istovremeno zadrži dobre, i sve bolje, odnose s Rusijom! Malo morgen!
Ana, ili o legalitetu
Politički gledano, Vučić je u ovom času apsolutni gospodar srpskih prostora i to legalno i legitimno, i demokratski izabran od naroda. To je politička realnost, i bilo bi dobro da se prestane sa demagoškim osporavanjem te činjenice. Ako je za takve koji osporavaju Vučića slaba izlaznost biračkog tijela na izbore neko mjerilo, onda po njima ni jedan aktualno izabrani predsjednik u svijetu nema legalitet, uključujući američkog i francuskog predsjednika.
Za razliku od Vučića, Anin legalitet i legitimitet kao premijerke ne potiču od naroda, već od predsjednika. NJu nitko osim Vučića nije birao i on može, sasvim legalno, raspolagati njenim mandatom po volji. Mnogi se pitaju zbog čega je Vučić izabrao Anu koja nema nikakvog političkog iskustva i koja nikada neće biti, radi svoje prozapadne pristrasnosti koja bode oči, dobar političar i državnik. On je očito nije izabrao radi digitalizacije Srbije. To je, naravno, izuzetno važna stvar, ali je ona to mogla raditi i kao ministar. Ona, prema tome, sasvim legalno i legitimno, nema nikakve samostalnosti, a posebno je nema kao premijerka, niti je može imati.
Ona, dakle radi samo ono što Predsjedniku odgovara, pa i onda, a pogotovo onda, kada se čini da to nije tako.
Vučićev zen i Anina semantika
Postoje različite vrste zena, probuđenja (satori). Vučić se, po svojoj prirodi, priklanja rinzai zenu koji favorizira šok-tretmane kao što je paradoksalno izražavanje (koan) često praćeno neočekivanim verbalnim, političkim udarcima. Premijerka, vjerna učenica Predsjednika, doslovce primjenjuje rinzai zen koji će, izvjesno je, biti uskoro digitaliziran za dobrobit Srbije. Semantiku ovog zena možemo lijepo pratiti kroz Anine izjave.
Gledajući smisao njene izjave, Ana je rekla u intervjuu za američku agenciju Blumberg, da "ako Srbije bude primorana da bira između bližih veza sa Rusijom i članstva u Evropskoj uniji, odlučiće se za ovo drugo". „Nastaviću put koji je počeo Aleksandar Vučić, da bi pripremila zemlju za članstvo u EU do 2020. Imamo emotivne veze sa Rusijom, zbog tradicije, kulture i vere, ali EU je tamo gde mi idemo - to je jasno“, rekla je Brnabićeva.
Ergo (dakle), u složenim rečenicama gdje se u drugom dijelu pojavljuje rječica 'ali', jedino se taj drugi dio „pika“, dok je prvi dio beznačajan i ima utješno-psihološko značenje. Na primjer: „Ti si izuzetno dobar i lijep, ali ja ne mogu biti s tobom“, i slično. U političkoj semantici, čuvena je De Golova sintagma: „Da, ali…“ („Ui, me“). Uprošteno govoreći, čim netko počne nešto previše hvaliti, to znači da će u drugom dijelu diskursa, nakon rječice 'ali' to isto, ili krajnje ocrniti, ili reći nešto suprotno prethodno rečenom!
Tako i Ana:
1. Imamo emotivne veze sa Rusijom zbog tradicije, kulture i vere ;
2. Ali, EU je tamo gde mi idemo, to je jasno.
Svakome je sada jasno, da jasnije ne može biti što je Ana htjela poručiti.
Produbljujući analizu, možemo se upitati, zašto je Ana uopće upotrebila rječicu 'ali'. Ona je, na primjer, mogla reći: „. Imamo emotivne veze sa Rusijom zbog tradicije, kulture i vere, što će nam na najbolji način pomoći da uđemo u EU!“
Prema tome, Ana je, dajući ovaj intervju, bila svjesna toga da su 'put u Evropu' i 'dobri odnosi s Rusijom na svakom planu' dvije suprotstavljene stvari!
Vučićevi probni baloni
Sada je kristalno jasno čemu Ana u suštini služi. Isto je tako jasno, da ona, kada se o suštini radi, govori samo ono što Vučić hoće; Vučić je preozbiljan političar, a da bi takvu stvar pustio van kontrole.
Predsjednik, dakle preko Ane, ispušta probne balone kako bi vidio reakciju srpske i ruske javnosti!.
Dačić, koji ima ulogu vođenja vanjske politike, takve stvari ne može izreći jer je u javnosti percipiran kao više proruski nego prozapadni tip. Vučić je „otac nacije“ koji je iznad ovakvih „banalnosti“, pa je ostala jedino Ana koja je dušu dala za ulogu „nespretne političarke“ koja svojim neumjerenim izjavama zbunjuje javnost.
Vučiću je narod dao mandat da uvede Srbiju u Evropu. Usprkos svemu, Aleksandar je to ozbiljno shvatio i radi onako kako misli da je najbolje i najefikasnije da bi ostvario taj cilj. Aleksandar je i dobar igrač šaha i spreman je na sve žrtve (Kosmet, Rusija) kako bi dobio partiju. On će, naravno, u svom srcu uvijek ostati rusofil i radikal, ali je politika preozbiljna stvar da bi se prepustila srcu.
Za Aleksandra je ovo partija života.
Što bi Hegel rekao, običan čovjek, sa svojim svakodnevnim moralom, ne može, sa stanovišta historije, ni shvatiti ni ocijeniti postupke velikih ljudi.
Ako uspije, ime Aleksandar (Veliki) će mu sasvim dobro pristajati. Ako omane bit će zapamćen kao nespretan i štetan vučić koji se pokušao baviti politikom.
A što se Ane tiče, ako sprovede tu svoju digitalizaciju, to će biti velika stvar za Srbiju. Izvor: Pravda Kako mali Đokica nastavlja da razmišlja i sve više se čudi, čitajte OVDE.
