Štaviše, on smatra da mitska krstionica Hrvata to zapravo nikad nije bila, a da knez Višeslav nikad i nije bio hrvatski knez, nego "neki slovenski".
O Višeslavu čak ni ne postoji mnogo podataka, a u njegovo vreme nije postojao hrvatski velikaš s imenom Višeslav. Zanimljivo je da njegove kolege istoričari i arheolozi pokušavaju da ospore njegova tumačenja i otkrića i Jakšića optužuju na nedostatak patriotizma i nacionalne svesti.
Profesor Jakšić je za Slobodnu Dalmaciju komentarisao deo izveštaja u kojem tvrdi da krstionica nije hrvatski spomenik i da nema nikakve veze s Hrvatima.
- Krstionica je prvi put uočena 1853. godine u kapucinskom samostanu u Veneciji kada je prenešena u mletački Museo Correr. Tako je postala poznata javnosti. O krstionici su prvo pisali italijanski autori koji su na njoj uočili slovensko ime, što je izazvalo potrebu za tumačenjem. Glavno pitanje je bilo ko je taj Višeslav? Bilo je jasno da krstionica nije bila namenjena prostoru u kojem je nađena. Bilo je različitih interpretacija, neke su uključivale i ruske kneževe, a onda je na osnovu jednog zadarskog rukopisa iz 18. veka, tzv. Anonim Filipi, zadarski autor Đuzepe Ferari Kupili oprezno pretpostavio da bi krstionica mogla biti poreklom iz Nina. Naime, Kupili je u tom rukopisu pronašao podatke da je 1746. iz Nina odnesena neka krstionica koja je bila, kako kaže, dekorisana napisima i grbovima. Za taj Kupilijev predlog 'zapalio' se Luka Jelić koji je početkom 20. veka istraživao ninske spomenike. On je pretpostavio da bi to mogao biti dokaz, ne samo da krstionica u Koreru potiče iz Nina, nego da je i na njoj upisano ime jednog hrvatskog kneza iz 9. veka u vreme čije vladavine je došlo do pokrštenja Hrvata - objasnio je Jakšić za Slobodnu Dalmaciju.
Naime, kako kaže, nije upitno kada je nastala, već ko ju je napravio.
- Datiranje nije promašeno, jer to i jeste 9. vek, tačnije njegova poslednja četvrtina. Problem je što je Jelić krstionicu hteo jače da usidri u Nin na početak 9. veka. Kao vođa arheoloških istraživanja u Ninu, Jelić je 1911. godine objavio izveštaj prema kojem je kod današnje župne Crkve svetog Azela (a to je srednjevekovna ninska katedrala) pronašao temelje građevine krstionice oblikom bliske opisu u rukopisu Anonima Filipa.
Prema njegovom tumačenju, u toj građevini je nekada bila smeštena Višeslavova krstionica u kojoj su Hrvati primili hrišćanstvo. Kasnija arheološka istraživanja su međutim pokazala da takve građevine na terenu uopšte nema. Međutim, pošto ju je Jelić u svom izveštaju čvrsto 'zabetonirao' u Nin, krstionica je ušla u istoriografiju kao gotova činjenica. Kasnije se ipak uspostavilo da je Jelić tu građevinu izmislio - nastavio je Jakšić.
Na pitanje kome je krstionica bila namenjena, Jakšić nastavlja: "Verujem da je trebalo da posluži za krštenje kneza jedne od manjih slovenskih kneževina na istočnoj obali Jadrana. Znamo da su na tom prostoru, osim Hrvatske, postojale i druge kneževine, recimo Hum, Zahumlje, Travunija, itd. Naime, Mleci su u 9. veku imali velikih problema s plovidbom po Jadranu jer su njihove brodove napadali ovi Sloveni. Krstionica je po mom mišljenju najverojatnije bila pokušaj Mletaka da pridobiju kneza neke od tih malih država, što bi im garantovalo zaštitu pomorskih i trgovačkih puteva duž Jadranske obale. Šta se na kraju dogodilo, teško je reći. Po mom sudu, ta mletačka akcija je ili otpala ili je stornirana ili je neko umro. Uglavnom, krstionica nikad nije otišla iz Venecije niti se ostvarila njoj namenjena uloga. Tu ostaje sve do Drugog svetskog rata, kada po sporazumu između Pavelića i Musolinija, dospela u Hrvatsku. Vlasništvo je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a izložena u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu". Pogledajte OVDE zašto Bugari žele pravoslavni savez sa Srbima. Izvor: Slobodna Dalmacija
