Pravda

Piše: Goran Šarić, istoričar i katolički teolog

229. pr. Kr., samo dvije godine nakon što je preuzela prijestolje, Rim je na Teutu i njezin narod poslao 20 000 vojnika, 2 000 konjanika i 200 ratnih brodova. Kako to kod nas obično biva, presudna za Teutin poraz bila je izdaja kapetana njezine mornarice, Demetrija Hvaranina koji je prešao na stranu Rima.

Naši povjesničari antičke izvore čitaju kao izvještaje iz novine. Ne primjenjuju pravila hermeneutike, egzegeze, pešer metodu, a i kritika izvora im je naivna. Tako se svi do jednog drže Polibijevog opisa sukoba Rima i Teute, prema kojem su dobri i pošteni Rimljani da bi zaštitili jadne trgovce koje su Teutini gusari pljačkali, podigli vojsku od preko 20 000 ljudi. Jer Rim je bio humanitarna organizacija koja je samo gledala gdje neki narod nekog nepravedno napada i odmah je žrtvama priskakao u pomoć, kao što i Amerika i NATO ne ratuju po Bliskom istoku radi nafte, nego šire demokraciju i ljudska prava (svugdje osim u Saudijskoj Arabiji gdje žena ima manje prava od kućnog ljubimca).

Naravno da je Polibije kao rimski političar i povjesničar (grčkog porijekla) pisao iz perspektive Rima. Rim je poput svake imperijalističke sile tražio opravdanje za svoja osvajanja. Kad egzegetske, hermeneutičke i ostale metode primjenimo na Polibijev opsi sukoba Rima i Teute (8. poglavlje, druga knjiga Historije) jasno je da se radi o klasičnom primjeru političke propagande. Polibije se služi dualizmom, odnosno crno-bijelim prikazom, pa su u njegovom opisu Rimljani zaštitnici slobode i prava, a Dalmatinci su barbari, divljaci i pljačkaši. Rimsko je društvo napredno, pravdeno i demokratsko, a Teutina država je nepravedna, diktatorska, neslobodna i primitivna. Motiv Rimljana za rat je pravda, a motiv Dalmatinaca je sebični interes. U opisu Teute osjeća se helenistički prezir prema ženama, ona je po Polibiju loša vladarica baš zato što je žena, dok su rimski političari kao muškaci pametni i razumni.

Naravno da je sve bilo suprotno od ovog kako je Polibije opisao. Rim je tražio izgovor za rat, izmislio incident i posalo vojsku na istočnu obalu Jadrana koju je napadao gotovo cijelu četvrtinu milenija. I iako su nas prikazivali kao barbare, prava je istina da su jedini barbari bili Rimljani koje je vodio okrutni nagon za porobljavanjem i bjesomučnim pljačkanjem tuđih dobara (kao što je i današnji zapadnjački kapitalizam pljačka od Iraka do Libije).

A kakva je bila Teuta?

Teuta je vodila pravedan rat za obranu svog naroda i narod joj to nikad nije zaboravio. Kažu da je bila mudrija od zmije, hrabrija od lava i ljepša od vila. Do danas o njoj postoje predanja i legende od Dalmacije (Šolta, Hvar, Vis, Komiža, Ploče), Bosne i Hercegovine (Jajce, Tomislavgrad, Široki Brijeg) do Crne Gore (Tivat, Kotor).

Na istočnom djelu otoka Hvara živa su predanja o zlatnom siću ili kanti za vodu koji je Teuta ovdje jednom izgubila, o njezinoj kovnici novca, o zlatnoj kvočki koju je zakopala sa sedam zlatnih pilića, o tome da je proklela potok Kruševicu, o njenim dvorima koja je podigla... Arheološka istraživanja pokazala su da su u temljima današnjeg Sućuraja ostaci dvije Teutine rezidencije, pa ne čudi da najviše predanja o njoj nalazimo baš na Hvaru.

Na otoku Svecu se na 300 metara visokom grebenu nalazi utvrda koju lokalno stanovništvo Komiže od pamtivjeka naziva Teutin ili Krajicin grad. Na Šolti će vam mještani pokazati Tatinju uvalu gdje se skrivala Teuta i Senjsku uvalu u kojoj je stolovala prije odlaska na Hvar. U Pločama se priča o ribarima koje je Teuta spasila, pa se prije isplovljavanja ribari iz Ploča do danas mole: "Ako bude vitra, Teuto dođi po nas."

Predaje o Teuti su česte i u Bokotorskom zaljevu. Grad Tivat nosi ime po njoj. U tvrđavi Risan, Teuta je mjesecima odoljevala napadima Rimljana. Neposredno prije nego što su Rimljani osvojili tvrđavu, Teuta se bacila niz vodopad podzemne rijeke i nestala u planini Orjen. Na Orjenu, na visini od gotovo 2 000 metara i danas postoji stjena kraljice Teute sa koje je ona prema vjerovanju skočila u provaliju. Rimljani su, kako stari prepričavaju vidjeli da oluja nosi prelijepu ženu u bijelom.

Postavlja se pitanje: ako smo se mi navodno u Dalmaciju dovukli u 7. stoljeću, kako znamo za kraljicu koja je na tim prostorima vladala 900 godina ranije? O Teuti postoji vrlo malo povijesnh zapisa, odakle nama tako detaljno sjećanje na nju koju potvrđuju i arheološka istraživanja? Odakle baš na otoku gdje je Teuta imala dvije rezidenicije najviše predanja o njoj? I najvažnije, zašto bi došljacima 900 godina kasnije bila bitna neka kraljica koju su Rimljani porazili? Ako su se već htjeli za nekog vezati, onda bi izmislili da su potomci Gaja Julija Cezara, a ne kraljice koju povijest jedva pamti.

Nisu antički stanovnici Balkana bili kutija Štark napolitanki da samo tako nestanu. Da li je uopće moguće da antički stanovnici Balkana netragom nestanu, a da ih zamjene nekakvi primitivci sa Karpata, koji se eto, sjećaju kraljice tog naroda koji je tako fantomski nestao? Zašto bi Slaveni pamtili kraljicu naroda kojeg su navodno izbrisali u genocidu? Ili je logičnije da su današnji Dalmatinci, Hercegovci, Crnogorci potomci onih slavnih ratnika je Teuta vodila u borbu sa Rimljanima? Da su njihovi potomci sa koljena na koljeno prenosili sjećanje o svojoj kraljici i tako već više od 2 000 godina!

Zašto Albanci nemaju predanja o Teuti? Na albanskom Teuta ne znači ništa. A Dalmatinci do danas imaju dvoglas "uo" koji se najviše zadržao u Dubrovniku i ne kažu: "idem u grad", nego idem u "gruoad". Teuta je u stvari Teouta ili Teta.

Veličanstveni Adrion je zapamtio sve stranice naše povijesti. Ali ne i masovno doseljavanje u 7. stoljeću. Prosto iz razloga što ga nije bilo. Narod Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore ne pamti nikakva doseljavanja nego svoju kraljicu koja je kao nježna, ali hrabra žena stala na crtu najvećem carstvu koje je svijet do tada vidio. Neka joj je vječna slava!

Šta je Putin govorio 1999. o NATO agresiji na SRJ pogledjate OVDE.