Hrvatski list "Slobodna dalmacija" ističe da se ideja u zajedništvu danas najviše osporava u Hrvatskoj, ali napominje da su mnogi istoričari u toj zemlji saglasni da je u tom trentuku to bila najbolja opcija za Hrvate.
Kako navode, da nije došlo do ujedinjenja sa Srbijom, velike sile Antante - Velika Britanija, Francuska i Rusija upravo bi hrvatskim teritorijama "isplatile" Italiju i Srbiju kao zemlje pobednice Prvog svetskog rata.
Ukazuju i na probleme koji su postojali od samog početka, ističući da je Stjepan Radić, vođa Hrvatske seljačke bune, težio da nova država ima federalno republikansko uređenje, ali da je srpska vlast, kako tvrde, zahtevala unitarno monarhističko uredenje.
Prema navodima "Slobodne dalmacije", Hrvatska je ujedinjenjem izgubila viševekovne institucije na kojima je temeljila svoju državnost, poput Sabora, županija i vlastite odbrane, što je 1921. godine potvrđeno Vidovdanskim ustavom.
Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za istoriju tvrdi da se dogodilo da najjaca strana unutar novoosnovane države, a to je Srbija, pokušava da odredi prilike prema vlastitom nahođenju, što se ogleda u negiranju narodnosti učesnika stvaranja te države.
"Slom ideje o jugoslovenstvu bio je jasan nakon ubistva Stjepana Radića, čime su potvrđene njegove reči o ''srljanju poput gusaka u magli'' u novonastalu državu", rekao je Marijan.
Istoričar Mario Jareb smatra da je "hrvatski narod nakon ulaska u zajedničku državu bio neravnopravan, te da je morao da se bori za svoj goli opstanak i očuvanje identiteta".
Hrvatski istoričar, analitičar i docent na Univerzitetu Sjever Željko Krušelj stvaranje Kraljevine SHS vidi kao jako komplikovan proces, uslovljen nizom političkih razloga, okruženjem i situacijom u kojoj su se nalazile južnoslovenske zemlje.
"Jugoslovenska država je nastala zbog spleta istorijskih okolnosti. Prvi svetski rat doveo je do raspada nekoliko carstava, između ostalog i Habsburške monarhije, odnosno Austrougarske u završnoj njenoj fazi. Bez toga bi bilo nemoguće da se bilo šta dogodi. Taj dramatični raspad Austrougarske je bio povod, osnova i idealna prilika da se realizuje ideja o zajedništvu jugoslovenskih naroda", rekao je on za "Večernji".
Kako tvrdi, jugoslovenska ideja je začeta negde sredinom 19. veka, a u njenom središtu je bila Hrvatska jer je, kako je objasnio, položaj te zemlje u Austrougarskoj bio takav da su se tražila rešenja kako izaći iz toga i kako dobiti svoj suverenitet".
Na pitanje koji su konkretno bili motivi Hrvata da postanu deo kraljevine, Krušelj kaže da su Hrvati računali na to da ako se ideja realizuje, Hrvatska će biti u središtu toga, odnosno ona će biti ta oko koje se okupljaju jugoslovenske zemlje.
"Srbija je bila protiv jugoslovenske ideje jako dugo, jako dugo je smatrala da je to podvala za velikohrvatsku ideju. Radilo se samo o tome da se tražio neki okvir kako bi Hrvati mogli da se usprotive Mađarima", tvrdi on.
Istoričarka Senija Milišić za Klix. ba kaže da su različita viđenja o Jugoslaviji plod dešavanja u tom periodu.
Prema njenim rečima u udžbenicima i istorijskim čitankama u BiH svoje mesto nisu našli "svetli primeri iz naše prošlosti kao što su rezolucije bošnjačkog građanstva kojima su se distancirali od politike progona i istrebljenja srpskog i jevrejskog stanovništva kao i elaborate o domaćim Romima".
"Nepromišljeno dodvoravanje međunarodnom faktoru, olako i nestručno preuzimanje obaveza kada je u pitanju obrazovanje mladih ljudi, autori površnog znanja sa još površnijim recenzentima omogućili su nastanak probrane prošlosti - probire ko šta želi i šta mu u datom trenutku odgovara", rekla je ona.
Prestolonaslednik Aleksandar Karadordević je 1. decembra 1918. u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu proklamovao Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Svečanom proklamovanju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba iz pokrajina Austrougarske i odluka skupština Vojvodine i Crne Gore o ujedinjenju sa Srbijom.
Narodna skupština Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata, Backe i Baranje donela je 25. novembra 1918. odluku o prisjedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji.
Velika Narodna skupština srpskog naroda u Crnoj Gori odlučila je 26. novembra 1918. u Podgorici da se "Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu državu", podseća B92.
Pročitajte OVDE kako je Buš zapretio Miloševiću.
Izvor: Tanjug
