Pravda

Piše: Predrag Ćeranić Orkestrirana kampanja povela se iz Sarajeva zbog prisustva nekolicine pripadnika „Srbske časti“ u Banjoj Luci, nevladine organizacije sa sjedištem u Nišu, povodom Dana Republike. Dok sarajevske „arhitekte“ na tome grade platformu o paravojnim formacijama i paravojskama koje, navodno, formira Srpska, s jasnim aluzijama da naredba dolazi s najvišeg državnog vrha, iz Banja Luke ukazuju da se radi o zamjeni teza i nastojanju da se povratak džihad ratnika sa sirijskog ratišta potisne u drugi plan i potpuno ignoriše. "Air soft" klubovi i nevladine organizacije, veterani i njihovi potomci, možda se igraju rata, ali oni koji su potegli do Sirije i tamo istinski ratovali, ubijali, a neki bili i ubijeni, nisu se igrali. NJihovo je bilo više od igre. I dok odjekuju medijski plotuni, niko i ne pominje odluku britanske vlade da za Zapadni Balkan formira jedinicu za preventivna dejstva, bataljon koji bi se sastojao od 600 pripadnika elitne formacije SAS, momaka tek pristiglih iz Sirije. Odluci Vlade Ujedinjenog Kraljevstva prethodila je rasprava koju je u Domu lordova inicirala delegacija koja je boravila u BiH. Zaključak je jasan - Ujedinjeno Kraljevstvo se mora vratiti na Balkan (iako odlazi iz EU). Da li se i ova politička odluka može posmatrati u kontekstu bezbjednosnih prijetnji po BiH. Gdje bi bio stacioniran britanski vojni kontingent? Kakva bi mu bila uloga? O tome niti ko govori niti piše. Da li je politika koja je planirala Bregzit bliska neokonima i da li Bregzit za cilj ima povratak imperijalnog sjaja? Kao članica EU Britanija ne bi mogla voditi politiku koja bi bila „uz nos“ NJemačkoj i Francuskoj, glavnim osovinama EU. Zašto je Balkan važan u ovom kontekstu? Energetska bezbjednost kao pojam dolazi u prvi plan. Izgradnja ruskih koridora nafte i gasa i kineskih trgovinskih tokova, na koje NJemačka nije imuna, jer se radi o zemlji sa snažnom privredom i vrhunskom tehnologijom, ali bez energetskih resursa, stvara zebnju na Ostrvu od mogućnosti jačanja evroazijskih veza. A svi ti „tokovi“ i putevi sa Istoka na Zapad vode kroz Balkan. Rusko-tursko približavanje, savez koji je u dobroj mjeri doveo do raspleta sirijskog „čvora“ i konačnog sloma tzv. Islamske države, ali i preuređenja odnosa na Bliskom istoku, znak je za uzbunu. Sličnog su mišljenja i u američkom Kongresu, gdje se i pored svih nesuglasica, demokrate i republikanci lako dogovore kada su u pitanju Rusi. U pripremi je politička odluka u vidu deklaracije koja će sadržavati smjernice o odbrani EU od energetske zavisnosti od Rusije, za što je neophodno Rusiju držati dalje od Balkana. Zahtijevaće se i redefinisanje odnosa sa značajnim članom NATO (Turskom) koja sve dublje pada u „ruski zagrljaj“. Rusija se optužuje za podrivanje EU, miješanje u američke izbore, podrivanje ključnih institucija SAD. Optužuju je čak i za Bregzit. SAD će balkanskim zemljama prije oštrih mjera ponuditi finansijsku pomoć u medijskom organizovanju kako bi se oduprle Rusiji, ali i ekonomsku pomoć i saradnju. Ukazivaće se da Rusija koristi gas i naftu kao političko oružje. Nakon Bregzita London postaje politički nezavisan od Brisela i potpuno autonoman. Balkan je ocijenjen kao područje od vitalnog interesa za Britaniju. Ostale diplomatske aktivnosti biće usmjerene prema Indiji i drugim zemljama koje su u „zlatno doba“ bile pod dominacijom Krune. Resursi ratne flote jesu desetkovani, nosači aviona puni manjkavosti, ali će se sve riješiti podrškom građana. Na azijskim morima Ujedinjeno Kraljevstvo će slijediti politiku SAD, posebno američki odnos prema Kini i Sjevernoj Koreji. Sve u svemu, tendencije za opasan razvoj situacije na Balkanu više su nego vidljive. Lako je izvući zaključak da su idealna mjesta za potpaljivanje sukoba sa nedefinisanim i nejasnim ishodom prvenstveno Kosovo, jug Srbije i BiH. Iz niza izjava poznatih diplomata uočava se da neće odustati od „makedonskog scenarija“ u Srpskoj, a opozicija već najavljuje da oktobarski izbori neće biti regularni i da ih neće priznati. S druge strane, Bakir Izetbegović u razgovorima sa strancima provlači tezu da su sve odluke Narodne skupštine Srpske neregularne jer su donesene bez podrške koalicije Domovina. Naravno, ne pada mu na pamet da spomene prava Srba u parlamentu Federacije BiH i kantonalnim skupštinama. Da li su Srbi tehnički mogli uložiti veto u tim institucijama? Svakako da se treba prisjetiti izjave ministra Mektića da je Zaev u Makedoniji sproveo demokratiju sa drugim narodom. Na svakom sastanku sa strancima ministar, koji je postao ikona SDS, ističe da je u Srpskoj diktatura, da se ne poštuje izborna volja građana, da je na sceni samovolja Milorada Dodika, da je narod u strahu zbog sve veće militarizacije koju sprovodi „Lukačeva policija“, da Dodik neće otići lako kad izgubi vlast te zato jača policiju da ga zaštiti od vlastitog naroda itd. Ministar je neumoran u optužbama, ali mu je vlastiti narod nepoznata varijabla. Građani Srpske sve više vjeruju predsjedniku Dodiku, a i popularnost ministra Lukača rapidno raste. Poslanici koji napuštaju SDS javno govore da narod neće podržati izdaju i da 200.000 projektovanih bošnjačkih glasova neće donijeti pobjedu kandidatima Saveza za promjene. Stoga Srpska mora stvarati mehanizme za zaštitu ustavnog poretka, jer ko to može osporiti želju Republike Srpske da štiti Dejtonski sporazum. Srpska se mora ozbiljno pripremiti za odbranu Dejtona. Treba animirati mlade, držati tribine, predavanja, ukazati na moguće matrice rušenja Srpske i njenih institucija. Treba se na vrijeme suočiti sa subverzijama, dezinformacijama, velikom zloupotrebom društvenih mreža koje će imati za cilj da dezavuišu mlade. Za Srpsku 2018. godina je presudna, 2018. je godina opstanka. Srbija treba da bude jasna i otresita. Ako Britanija polaže pravo na Balkan, i Srbija i Srpska imaju pravo na nacionalne interese. Da li je to legitimno, da li je legalno? Naravno. Nedavno je u Beogradu uhapšen bivši pripadnik američkih "Foki", koji je, po svemu sudeći, planirao "krupno" ubistvo. Više o tome saznajte OVDE. Izvor: anfor.org