Pravda

Piše: Predrag Ćeranić Uobičajeno je da tajne, odnosno, obavještajne službe, sarađuju i da se njihovi vodeći ljudi povremeno sastaju, čak i oni čije su organizacije tradicionalno suprotstavljene. Uglavnom se sve odvija daleko od očiju javnosti, tako da malo ko zna kada se organizuje sastanak šefova ruske i američke obavještajne službe, a oni nisu rijetkost. Sve ostaje kako je i bilo, ali se uvijek pronađu zajednički interesi i protivnici o kojima se raspravlja i dogovara. Međutim, kada se šef države sastane sa šefom obavještajne organizacije, i to zvanično, pa još mediji zaintrigriraju javnost izvještajima o sastanku, iako malo toga „procuri“, to je već druga stvar. A upravo su se dva takva sastanka dogodila nedavno. Prvi, između predsjednika Srbije Vučića i Aleksa Jangera, šefa britanske Tajne službe (što je zvaničan naziv obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva, ali se u upotrebi zadržao i kolokvijalni, MI6) koji mu je došao u goste. Drugi takav susret bio je između kralja Salmana, suverena Saudijske Arabije, i Dragana Mektića, ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH. Mektić, ruku na srce, nije prvi obavještajac BiH, ali voli da se diči svojim obavještajnim ne(znanjem), često se poziva na informacije koje od Obavještajne agencije BiH (OBA BiH) dobija, a kada govori o radu OBA, koristi zamjenicu „ja“ u prvom licu množine. Zanimljivo je da ni na jednom od pomenutih sastanaka nije bio prisutan šef obavještajne službe zemlje domaćina. Šta je Janger mogao reći predsjedniku Srbije? Da će bataljon za preventivna dejstva za Zapadni Balkan, formiran shodno odluci britanske vlade od 600 pripadnika elitne jedinice SAS, biti stacioniran na tuzlanskom aerodromu i raspoređen uz granične prelaze sa Srbijom, ako u BiH dođe do kulminacije etničkih napetosti, a što bi moglo proizvesti i oružane sukobe? Ili je, pak, odlično obaviješteni Vučić, skrenuo pažnju prvom britanskom obavještajcu da „pozdravi sve kod kuće“ i kaže da ni šest hiljada SAS-ovaca ne može zaustaviti Srbiju da pomogne Republici Srpskoj? Sve su prilike da se Janger trudio da objasni Vučiću kako je poguban „maligni uticaj Rusije“ po britansko-srpske odnose, i da će mu Rusi prije „skinutu čarape“ (uobičajeni sarkazam britanskih obavještajaca na račun ruskih) nego pomoći. Britansku obavještajnu službu ne treba potcjenjivati. Ujedinjeno Kraljevstvo je ogromno kolonijalno carstvo vijekovima održavalo upravo zahvaljujući tajnim aktivnostima, dobrim analizama prilika i procjenama, kao i suptilnim psiop, ali i osmišljenim crnim operacijama. Nekada su se pripadnici MI6 regrutovali isključivo iz reda plemstva, a danas to nije pravilo, ali jeste da se operativci traže među najboljim studentima svjetski poznatih univerziteta u Kembridžu i Oksfordu. Sigurno da je Tajna služba Londonu oslonac u namjeri da obnovi kolonijalni sjaj, a jedan od prvih poteza na tom putu je odluka da se Britanija vrati na Balkan. Ništa čudno, na Balkan se vraćaju i drugi: Rusi, Turci, Kinezi. Tradicionalna kapija između Istoka i Zapada, Balkan je na aktuelnosti dobio najprije najavom, a zatim i prvim građevinskim potezima vezanim za Južni (Turski) tok, sistem cjevovoda kojim bi tekao jeftini ruski gas koji bi balkanskim i zemljama EU omogućio energetsku stabilnost i privredni razvoj. Kina se revitalizovanjem Puta svile kroz mrežu brzih pruga, autoputeva i, uopšte, komunikacijskih pravaca, takođe vraća na Balkan. Turska pored kulturnih veza, ulaže u privredu i sve više radi na jačanju ekonomskih potencijala balkanskih zemalja kroz izgradnju fabrika, naročito u Srbiji. Britanci su odlučili da pošalju vojnu silu i na taj način se „vrate na Balkan“. A da bi stacioniranje vojnih snaga zarad „mira u Bosni“ imalo opravdanje u široj, ali i britanskoj javnosti, uporno se trudi Gardijan koji prenosi izmišljotine sarajevske kuhinje o stvaranju paravojnih formacija u Srpskoj i „ilegalnom naoružavanju“ policije Srpske. Da bi se stvar začinila, svemu se dodaju i Rusi, koji će „obučavati srpske specijalce“, pa kad se tome dodaju i Kozaci čiji je folklorni ansambal prije par godina gostovao u Banjoj Luci, cijela Srpska miriše na Ruse. A Briti ne „mirišu“ Ruse, ni velike, one u Rusiji, ni male, Srbe na Balkanu. Zajedno sa svojom transatlanskom braćom predano rade na stvaranju opozicije i mreže u Rusiji, kako bi se svrgnuo Putin i stvari krenule ka raspadu Rusije, po knjizi Bžežinskog. U međuvremenu, Rusiji ne žele dozvoliti da se „razmaše“ na Bliskom istoku, ni na Balkanu kroz projekat gasovoda prema EU. Naravno da bi u tom slučaju haos bio „dobar izbor“ za Balkan. Osujetio bi se Turski tok, a ujedno bi se i Kina udaljila od grčkih luka i trase Novog puta svile prema Balkanu i EU. Drugi susret na relaciji šef države – obavještajac odvijao se u Rijadu. Ministar Mektić, nakon što je prilično uzburkao BH javnost i izazvao bijes Srba zbog teza o genocidu u Srebrenicu zbog kojeg Srbi, po Mektiću, moraju proći kroz katarzu, i priznanja o prisluškivanju hrvatskih privrednika i zvaničnika, „skoknuo“ je prvo do Katara pa do Rijada, kako bi, vjerovatno, dobio pohvale i bio nagrađen od vladara zemalja koje su prepoznatljive kao izvoznici vehabizma i sponzori terorizma (to je za Katar i javno rekao američki predsjednik Tramp). Tema razgovora sa saudijskim kraljem Salmanom bila je, šta bi drugo, borba protiv terorizma. Ne bi čudilo da se Mektić sastane i sa El Bagdadijem, samoproglašenim kalifom Islamske države, kojeg više niko ne spominje niti za njegovu glavu nudi nagradu (nagađa se da je poginuo u jednom od ruskih vazdušnih napada ili se, pak, odmara u nekom transatlanskom ljetovalištu). Šta reći za Mektićevo najnovije „ljudovanje“ po povratku sa bliskoistočne turneje, kada je optužio Republiku Srpsku da naoružava policiju kako bi se obračunala sa vlastitim stanovništvom, te „jesam-nisam rekao da se u Srebrenici dogodio genocid“? Dok za institucije Srpske Mektić koristi izraz „oni tamo“, Naser Orić Mektića oslovljava sa „naš ministar Mektić“. Predsjednik Dodik je definitivno u pravu kada kaže da o Mektiću više ne treba govoriti nego mu omogućiti što češće medijske nastupe, i svaki integralno prenositi. Jer, ako Mektić nastavi, SNSD neće morati ni jednu KM da uloži u predizbornu kampanju. Damli će Rusi i Amerikanci dolaziti u centar MUP-a RS, pohledajte OVDE. Izvor: www.sveosrpskoj.com