Pravda

Piše: Mihailo Medenica Nikada za njenog vakta Srbin nije na toj svetoj stopi Nemanjića bio prokazan, progonjen i satiran kao pod vlašću ove kuge i jeresi Mila Đukanovića Manitoga i te šake jada i jadne šake njegovih čauša! Nikada tako zvjerski i sa tolko mržnje i prezira nisu Srbi na Srbe kidisali kao zvijeri na ranjen plijen, jer tolika mržnja prema svemu srpskome, na samu primisao i pomisao da se gdje zametnuo koji Srbin u Crnoj Gori – proističe iz nepatvorene mržnje lažnoga cara i dvorskih mu luda prema sopstvenom korijenu, identitetu i rodoslovu srpskome! Boreći se protivu svega srpskog, zapravo, kidišu na sebe, pretke koji ih se stide i potomke koji će pognute glave ići našom Crnom Gorom na pomen te nečasti koju im saplemenici učiniše, rasrbljujući i raskorjenjujući dičnu i slavnu Crnu Goru u nekakvu neman bez traga, glasa i obličja – Montenegro! Nigdje srpski lideri i predstavnici Srba nisu okuženi i satirani kao u Crnoj Gori danas, tom tužnom tamnom vilajetu srpstva i svega što ima prizvuk zavjeta velikog vladike NJegoša, Svetog Vasilija, Petra Cetinjskog, Marka Miljanova, serdara Janka Vukotića i svih naših stradalnika koji su padali za Crnu Goru, srpstvo, Srpsku pravoslavnu crkvu, jezik srpski i korijen koji se nije zapatio u tom jadu od Montenegra već Crnoj Gori, slavnoj Sparti srpskoj! Što su danas Andrija Mandić i Milan Knežević do beščasno i sramotno progonjene lučonoše one svjetlosti nad kojom su i Đukanović i harlekini mu krštavani, zadojeni, povijani, učeni… Što su danas srpski lideri do hajduci kojima istina jatakuje, dok laž i mržnja vode hajkače u potjere na sve srpsko, na zvuk gusala s Mojkovca i riječi kralja Nikole: “Živjelo naše milo srpstvo!” Knežević će, eto, na pravdi Boga i nepravdi (ne)ljudi u tamnicu zbog istine koju brani, jer šta potomcima da ostavimo do nju, baš kao i Andrija kojem nesrećni alblek Katnić, čemerni specijalni državni tužilac, prijeti crnim barjacima na kući, samo i jedno zbog toga što znaju ko su, šta su, i odakle su i na to ne daju – iz Crne Gore, Srbi, svetosavci, čuvari zavjetne moračke, ostroške svetinje i cetinjske svetinje! Čuvari grobova koji se ne mogu preinačiti u biljege Montenegru, pragova pradjedovskih čakmara na koje su junaci stajali da posljednji put vide Crnu Goru prije nego što padnu za nju ginući za srpstvo! Velim i ponavljam – ne goni Milo Maniti Srbe što mu smetaju, već da izgoni Srbina iz sebe, ali… Nikada Milogorje, Miraš avetni zgaslog kandila, Jevrem Brković, Katnić, Marković i resto Juda neće skorijenit u tom svetom kršu i toj časnoj sinjavini mora, ali će dovijeka smrdjeti nečovještvom zbog zla koje čine Srbima, srpstvu, vječne bruke što prodadoše duše đavolu priznavši najsvetiju srpsku zemlju Kosovo i Metohiju kao krvavu i poganu “državu” kosovo (vazda malim slovom), što utjeraše našu ponosnicu u prokleti NATO, što učiniše sva nepočinstva da ih Morača dovijeka ne može sprati s obraza tih naličja ljudskih koji se (što je baba znala da odbrusi): “Guzice stide, jer obraza nemaju!” No, zaludu se fukara upire da lažju i glupošću nadvisi Lovćen! Zaludu pokušavaju da dopljunu do Jezerskog vrha, Meduna, Bojne njive… Zaludu, jer pljuju u vis, u ogledala, u te mrske likove – svoje, koje preziru, jer sjećaju i podsjećaju da Milan, Andrija, i sva ostala braća ne brane srpstvo od Crne Gore, no takve nemani od njih samih, jer gdje udare na srpstvo – udaraju šupljim glavama o bukve želeći da ih izobliče, pa da zaliče na montenegrinske, jer samo bez obličja i odraza Crna Gora može biti Milogorje, a to će se dogoditi onog časa kada more presuši, a sveta brda naša kljunu ko goveče pred smrt! Mani se Đukanoviću đavolje rabote, neće ti zbijega sjutra biti, jer Milogorja nema, a Crna Gora će te prezirati baš kao što ti prezireš nju i nemoj se lagati da je drugačije, jer da ti je iole na srcu, zaklinjao bi se u sve ono u šta su ti se i preci zaklinjali – srpstvo!!! Ostavi se, jado, Srba i srpskih prvaka, korijen koji godinama pokušavaš da satreš i opoganiš vodi do tvojeg pupčanika! Možeš ti utamničiti stotine Srba, ali srpstvo ne možeš nikada! No, odlično ti to znaš, teške su noći kad jastuku moraš da ispovijediš svoje grijehe, a nigdje Katnića da te probudi iz „košmara“ u kojima je ono od čega bježiš, susrećući vazda sam sebe, bijeg od – SRPSTVA!!! Da li će Berane pripasti Srbiji ako Milo izgubi, saznajte OVDE. Izvor: Dva u jedan/IN4S