Najnovije

MIT O PRIJATELJSTVU NEMA NIKAKVOG OSNOVA: Francuska još jednom zabada nož u leđa Srbiji!

Francuska po ko zna koji put zabija nož u leđa Srbiji – ovih dana je zapretila svim zemljama koje razmišljaju o povlačenju priznanja tzv. Kosova. Lani je u Komitetu UNESKO-a upravo Francuska bila najglasnija u zahtevu da se svi srpski manastiri, sva srpska kulturna i druga zaostavština na Kosovu i Metohiji – proglasi za albansko nasleđe!

Spomenik Francuskoj na Kalemegdanu (Foto: Jutjub)

Piše: Donko Rakočević Pa pođimo još koju godinu unazad – setimo se koliko je prljavih poteza prema Srbima napravio ministar spoljnih poslova Franncuske, Bernar Kušner, prvi šef Misije UN na Kosovu. Manje je poznato da je on bio i idejni tvorac filma „U kavezu”, u kojem su Srbi prikazani kao zločinci koji vade organe Albancima i prodaju ih na Zapadu. Film je potpisao anonimni francuski reditelj Jan Gozlan, a finansirali su ga kosovski Albanci.

No, pretprošle godine, povodom terorističkog napada u Parizu, u srpskim medijima i na društvenim mrežema, puno se govorilo o vekovnim prijateljskim odnosima Francuske i Srbije, te često citirao natpis sa Spomenika zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu: „Volimo Francusku kao što je i ona volela nas!“ Koliko je Francuska zaista volela Srbiju – odgovor ćemo pokušati da damo kroz istorijske činjenice.

Prvi odnosi Francuske i Srbije uspostaljeni su još u srednjem vijeku. Naime, kralj Uroš Prvi Nemanjić oženio se francuskom princezom Jelenom Anžujskom oko 1250. godine, a jedno od sećanja na taj brak danas je i Dolina jorgovana u dolini Ibra. Srbi su mnogo voleli kraljicu Jelenu i upamtili je kao veliku zadužbinarku i dobrotvorku.

Najstariji sačuvani dokument koji svedoči o odnosu Srbije i Francuske je pismo Karađorđa upućeno Napoleonu u vreme borbi za oslobođenje od turske vlasti. Sačuvana je priča po kojoj je francuski vladar upravo vođu Prvog srpskog ustanka smatrao najvećim vojskovođom tog vremena, a o “maloj, ali hrabroj državi na Balkanu” pohvalno su govorili i onovremeni književnici Viktor Igo i Lamartin.

U moderno doba, Srbija i Francuska uspostavljaju zvanične diplomatske odnose nakon Berlinskog kongresa, 1. januara 1879. godine. Od sredine 19. vijeka, Francuska postaje ključna destinacija učenih Srba koji tamo odlaze na školovanje. A Francuska blagonaklono gleda na mladu državu, od koje očekuje da sledi njenu putanju u razvoju demokratije i ekonomije. Važna je 1908. godina aneksione krize, kada Francuzi nude intenzivnu saradnju, ulazi njihov kapital.

Tokom Prvog svetskog rata, savezništvo nije bilo proizvod potpisanog ugovora, već spleta okolnosti, odnosa velikih sila, lančane reakcije… Ali, zabluda je da je Francuska u rat ušla zbog Srbije. Učinila je to zbog Rusije. Francuska pomoć je stizala i bila zalog, ali i opterećenje budućeg prijateljstva. Jer, posle 1918. godine, hteli su da naplate svaki uloženi franak.

Uoči samog rata, Francuzi su prodali Srbiji svoje topove, ali bez municije. Ona je došla naknadno, i to neodgovarajuća. Išla je na doradu u Kragujevac, izgubilo se mnogo vremena u odbrani zemlje i Srbi su to plaćali životima. Nakon prolaska kroz pakao albanskih planina, srpska vojska i dio civila, u katastrofalno teškom stanju, mesecima su 1915. godine čekali da im pomognu saveznici, pre svih Francuska i Engleska. Pašić i regent Aleksandar su pisali pisma, molili, bez uspeha. Uzaludne su bile i pretnje ruskog cara Nikolaja Drugog Romanova koji je uputio ultimatum Francuskoj i Englesko : „Ako ne pomognete Srbima, Rusija će napustiti Savez i potpisati separatni mir sa Nemačkom“. U međuvremenu, na albanskoj obali umrlo je više od 40.000 Srba. Francuzi i Britanci nisu hteli da pošalju lađe i evakuišu Srbe iz Drača i Skadra. Učinili su to Italijani, o čemu smo već pisali nedavno u tekstu „Najveća laž srpske istorije“.

Komandant združenih snaga Solunskog fronta, general Franše d’Epere donosi 1918. godine odluku da bitka započne probojem oporavljenih srpskih snaga. Francuski general šalje srpske divizije u ralje neprijatelju bez zaštite bočnih delova. Srbi su jurišali i ginuli, dok su „saveznici”, na čelu sa francuskom komandom, čekali ishod partije u kojoj ništa nesu rizikovali. Srbi su uspeli, ali uz još jednu strašnu cenu.

Nakon rata, Vlada Francuske ispostavila je Vladi Srbije račun za svu vojnu i drugu pomoć. Do poslednje čarape. Kao da su bili neprijatelji, a ne saveznici. Srbija je podigla kredit da bi platila „dug” Francuskoj.

O ulozi francuske masonerije u stvaranju Jugoslavije 1918. godine, pisali smo detaljno u posebnom tekstu. Iako su možda njihove namere bile i i dobre, za Srbiju i Srbe je to bila najveća greška u istoriji, koja ih je skupo koštala narednih sto godina.

Odnosi Francuske i Srbije posle Velikog rata mogli bi se nazvati prijateljskim. Otvorena su predstavništva i kulturni centri srpsko-francuskog prijateljstva u Parizu i Beogradu, trgovalo se i putovalo, a veliki broj srpskih intelektualaca i dalje je na školovanje odlazio upravo u Pariz. Beograd je dobio Orden Legije časti, čime je postao prvi grad u svetu koji je nosilac najvećeg francuskog priznanja. NJega je srpskoj prestonici lično dodelio general d’ Epere na svečanosti na Terazijama 30. januara 1921.

Tokom posete Francuskoj, 9. oktobra 1934. u Marselju je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević, a tada je smrtno ranjen i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartua.

A onda je došao Drugi svetski rat… Srbija i Francuska i tada su bile na istoj strani, ali bez neke konkretnije saradnje, da bi se nakon 1945. godine sve promenilo! Deo problema predstavljala je nacionalizacija imovine francuskih kompanija nakon stvaranja SFRJ,kao i suđenje Dragoljubu Mihailoviću kome su se protivile Sjedinjene Američke Države i naročito Francuska. Diplomatski odnosi nikada nisu prekinuti, ali jesu zahladneli.

Druga tačka razdora u jugoslovensko-francuskim odnosima je bio Alžirski rat za nezavisnost. Jugoslavija je bila prva država koja je priznala nezavisnost ove važne francuske kolonije. Ipak, nakon te krize, odnosi su se postepeno normalizovali, a francuski predsednik Fransoa Miteran je čak proglašen počasnim građaninom Beograda 1983. godine.

I tako dolazimo do događaja iz poslednjih decenija 20. veka. Francuska je aktivno učestvovala u ratnim zbivanjima tokom raspada SFRJ, kao članica NATO pakta bila je jedna od država koje su bombardovale Jugoslaviju 1999. godine. Prethodno je, 1992. godine, zajedno sa mnogim zapadnim zemljama, uvela sankcije SR Jugoslaviji, dok je 1995. godine učestvovala, u okviru NATO koalicije, u bombardovanju Republike Srpske.

Početkom devedesetih godina 20. veka, francuski mediji i intelektualci na čelu sa Bernarom Levijem, čak gore i strašnije od njemačkih i američkih, širili su mržnju prema Srbiji i Srbima. Francuski avioni su 1999. razarali srpske gradove, mostove, industriju, ubijali Srbe, a nedugo nakon toga Francuska je među prvima priznala nezavisnost Kosova. Francuz Kušner bio je prvi međunarodni upravnik i pokrovitelj takvog Kosova, a njegov mandat obeležila je nezapamćena mržnja prema srpskom narodu.

A o „velikom prijateljstvu“, osim sećanja, svedoče izgleda još samo spomenici – u Beogradu i Parizu. Meštrovićev Spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu podignut u sećanje na stradanje francuske vojske u Prvom svetskom ratu. Postavljen simbolično 11. novembra 1930, na dan potpisivanja primirja u Prvom svetskom ratu. Šest godina kasnije, Pariz se odužio Beogradu. U 16. kvartu podugnuti su spomenici kralju Petru i kralju Aleksandru Karađorđeviću. Ali, ni tada inicijative nisu bile državne, već su ih pokrenula društva francusko-srpskog prijateljstva. Porčitajte OVDE šta Lazanski kaže o odnosima Srbije i Hrvatske. Izvor: Sedmica

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

BONUS VIDEO

Dačić: Francuska da se izjasni da li smo prijatelji ili ne
PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA