"Ne, nemamo", ističe Pilsel u kolumni objavljenoj na portalu Autograf, čiji je, inače, jedan od osnivača.
Inače, Pilsel je odrastao u porodici ustaških emigranata, u čiju je kuću u Argentini dolazio porodični prijatelj Ante Pavelić, osnivač ustaškog pokreta u Hrvatskoj i poglavnik ustaške NDH.
A o tome kako je od mladića zadojenog ustaškom ideologijom, postao angažovani antifašista, koji je prvi ukazao na zločine nad Srbima u Oluji i koji se u znak solidarnosti prema tim žrtvama jedno vreme potpisivao srpskim imenom Jovan, Pilsel je opisao u svojoj romansiranoj biografiji, objavljenoj 2014.
Pilsel, naime, smatra da suprotno onima koji kažu da se ne treba stalno vraćati u prošlost, on kaže da je svima potrebna neka vrsta uskrsnuća prošlosti.
"Nama je potrebno dovesti u pamćenje, što je moguće ispravnije, ono što se dogodilo žrtvama, svim žrtvama. I zato je važan posao istraživača i istoričara, a poguban onaj negacionista i revizionista (kojem u zadnje vreme daje krila politika Kolinde Grabar-Kitarović koja sugeriše da se, na primer, ne zna istina o Jasenovcu)", kaže Pilsel u odgovoru na još jedno sebi postavljeno pitanje - kako se ispravno ponašati i kako se valja sećati?.
Moramo, smatra, prestati s praksom odbijanja odgovornosti.
"Moramo preuzeti teret moralne krivice. Moramo činiti dela milosrđa. Moramo pokušati nadoknaditi patnju stradalnika. Moramo priznati žrtve. Moramo im nadoknaditi štetu", poručuje Pilsel.
Bez obzira na ljudske račune na taj hitni zadatak mi, ljudi Balkana, mi, Hrvati, Srbi i drugi pozvani smo, istakao je, jednim kategoričkim moralnim imperativom.
" Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj verničkoj savesti, svaki put kada usne izgovaraju molitvu Oče naš. Zašto? Jer neće biti milosti ni hleba ako nismo spremni praštati i tražiti oprost", naveo je.
Pilsel ponovo pita zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati Oče naš dok se gaje osećaji srdžbe i zavisti ili čak namere nasilja i osvete?
"Oče naš uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva koje ne samo da isključuje svako nasilje nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti", besedi on dalje.
Pitanje mira i ispravnog pamćenja je, ističe, pitanje "našeg biti i ne biti".
To su, precizira, temelji zdravog društva, a njemu bude sumnjivo kada bilo ko iz sveta politike kani da gradi bilo šta a da nije najpre ispitao na kojim i kakvim temeljima gradi.
"Mir traži unutrašnju osetljivost i osećaj za finese. Toga, hvala Bogu, mi imao. Ali nedovoljno. Zato se ponavljam. I ponavljati ću se. Ja tvrdim da nemamo pravo na mržnju prema Srbima", istakao je Pilsel.
Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivicu druge zajednice.
"Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivicu u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oprost Božji i ljudski, mir savesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?", naveo je.
Napadi pešadijskim i artiljerijskim oružjem na izbegličku kolonu koja se povlačila kroz Novu Varoš predstavlja težak primer ratnog zločina za koji niko nije odgovarao niti u javnosti postoji ikakva svest šta se događalo tih majskih dana, podsetio je autor.
"U tim vremenima, nažalost, nismo imali vremena da se bavimo ratnim zločinima, jer smo se bavili pomaganjem preživelim ljudima koji su završili u logorima u Bjelovaru i Varaždinu. Ali, konačno je vreme da se hrvatsko društvo zbog sebe suoči s ratnim zločinima nad Srbima"", kaže Pilsel i u odgovoru na poruku koju mu je na Fejsbuk stranici ostavio mladić u kojoj mu poručuje da je "dosadan" jer stalno govori o ratnim zločinima nad Srbima.
"Dakle, ponavljam se i ponavljaću se, jer moramo naučiti da je najvažnije žaliti žrtve 'tuđe' zajednice, a tražiti, priznati krivicu u 'vlastitoj'", naveo je Pilsel.
Pročitajte
OVDE ko kaže da je "pred Srbima budućnost mirenja sa svima koji su ih ubijali i otimali im teritorije". Izvor: Tanjug
