Ruski eksperti, međutim, strahuju da bi ti viškovi naoružanja mogli da ostanu neevidentirani i prodati u nekoj od ratnih zona, dok vojni analitičar Miroslav Lazanski smatra da taj rizik uvijek postoji.
Kada postoje viškovi naoružanja koji su spremni za uništavanje, uvek je prisutan rizik da to oružje bude prodato ili se donira nekoj trećoj zemlji gdje postoji konfliktna situacija, kaže Lazanski za Sputnjik. On podsjeća da je takvih primjera bilo mnogo kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i njeni viškovi naoružanja, te da u tom smislu identičan rizik takođe postoji i kada su u pitanju viškovi oružja kojima raspolažu oružane snage Crne Gore.
NATO planira da pokrene takozvanu demilitarizaciju Crne Gore, uništavajući sve sovjetsko oružje na njenoj teritoriji. Prema uslovima tendera, specifikacija izvođača radova će biti uništavanje bojevih glava torpeda i protivbrodskih raketa u kojima se i dalje čuva eksploziv, navodi kanadsko-ukrajinski portal „Siver tajms“, pozivajući se na pisanja „Ekonomista“.
U skladu sa uslovima tendera, kako se navodi, izvođač će pregledati municiju, a zatim je prikupiti iz vojnih skladišta i uništiti.
Iz ministarstva Odbrane Crne Gore potvrđeno je da je Velika Britanija, kao vodeća zemlja u NATO Fondu povjerenja, sa još nekoliko zemalja saveznica, obezbijedila oko 700.000 evra za projekat uništenja preko 400 tona viškova municije u Crnoj Gori. Kroz ovaj projekat, kako je najavljeno, očekuje se da se uništi i „dio municije koji nije mogao da se rešava kroz dosadašnje projekte“.
„Iskreno rečeno, ne može se zamjeriti Crnoj Gori ako ona odluči da višak naoružanja proda. To je njeno suvereno pravo, uostalom uvijek je bolje prodati to oružje i zaraditi neku paru nego ga uništavati. Da li će oružje završiti u nekom konfliktnom području to je sada pitanje poštovanja procedure. Kada se oružje prodaje onda se mora voditi računa da li zemlja koja to oružje prodaje ili kupuje je pod sankcijama Ujedninjenih nacija ili Evropske unije“, napominje Lazanski.
„Ako oružje koje je iz kontigenta za uništavanje završi u rukama neke privatne kompanije koja ga kupi, a takvih slučajeva je bilo dosta iz viškova sa prostora bivše Jugoslavije da prije svega neke zapadne, odnosno, američke kompanije otkupe to oružje pod izgovorom da će ga uništavati, a zatim to oružje završi ili kao donacija ili se proda nekim zemljama gdje se vode ratovi — onda je to već stvar samih crnogorskih vlasti. One moraju da insistiraju na jasnom „end juzeru“, odnosno, sertifikatu i dokumentu ko je krajnji korisnik tog oružja“, objašnjava naš sagovornik.
Međutim, kako Lazanski primjećuje, „putevi oružja su vrlo zamršeni kao i putevi Gospodnji", tako da se čitava ta stvar, po njemu, „teško može kontrolisati“. „Neka privatna kompanija može da kaže da kupuje višak naoružanja i dostavi određeni sertifikat, a da to oružje završi na sasvim drugoj lokaciji. To je teško kontrolisati i ta vrsta rizika uvijek postoji“.
Crna Gora je inače kroz MONDEM program, pokrenut kao projekat demilitarizacije i bezbjednog skladištenja konvencionalnog naoružanja u saradnji sa kancelarijom UN za razvoj (UNDP) i Misijom OEBS-a, proteklih nekoliko godina predano radila na uništavanju viškova naoružanja, čime je ukupnu količinu viškova od preko 12 hiljada tona municije smanjila za 85 odsto.
Prema tekstu o demilitarizaciji Crne Gore koji je objavila NATO agencija za logistiku (NAMSA/NSPA) u Briselu, budući izvođač radova dužan je da uništi više od 140 tona naoružanja u periodu od 6 do 9 mjeseci, pri čemu je planirano da se sa teritorije Crne Gore iznesu morske mine, sovjetska protivbrodska torpeda teška po 380 kilograma, kao i bojeve glave protivbrodskih raketa sovjetske proizvodnje P-20 teških po 620 kilograma. Izvođač je takođe dužan i da garantuje da se „municija neće izgubiti na putu do mjesta likvidacije“.
Ipak, preostalo sovjetsko oružje u Crnoj Gori bi, po strahovanju nekih ruskih ekperata, pod izgovorom demilitarizacije moglo biti izvezeno i poslato u neke od zemalja gdje se vode konflikti poput Ukrajine ili Sirije, dok istovremeno specijalisti za tu oblast poručuju da je oružje sovjetske proizvodnje veoma teško otkriti po serijskim brojevima.
„To je bojevo oružje, pretpostavljam da su oni izmislili ovu priču samo da bi otpisali to oružje“, kazao je za RT doktor političkih nauka i profesor Moskovskog državnog univerziteta Andrej Manojlo. On je dodatno pojasnio da je „nelegalno prepravljati sovjetsko oružje jednostavnije, nego prepravljati savremeno“.
Podsjetimo da je ranije otkriveno da je oružje sa skladišta država istočne Evrope koje je otkupila armija SAD 2015. godine, često završavalo u rukama terorista iz „Islamske države“. Takve navode je u svom izvještaju potvrdila i nezavisna organizacija za praćenje oružja Konflikt armament riserč, čiji su analitičari i eksperti došli do saznanja da je veći dio oružja koji je kasnije pripao teroristima u Siriji i Iraku napravljen u skladištima država istočne Evrope, da bi to oružje naknadno preko SAD i Saudijske Arabije bilo proslijeđeno konfliktnim zonama na Bliskom Istoku.
OVDE pogledajte Ruske optužbe da Amerika stoji iza napada na njihovu bazu u Siriji.
Izvor: rs.sputniknews .com
