Najnovije

ONI SU ASADOVI LAVOVI! Ko su nesalomivi alaviti? Misteriozna grupa koja je sačuvala Siriju od agresora! (VIDEO)

Bliski istok ima mnogo religija i sekti. Međutim, većina stanovništva u regiji ne zna mnogo o njima, a pogotovo van nje. Alavitska denominacija islama pojavila se istaknutije od izbijanja sirijskog rata 2011. godine, jer su mnogi alaviti deo vladajućeg sloja, posebno predsednik Bašar al-Asad. Uprkos tome, detalji denominacije ostaju uglavnom nepoznati spoljnom svetu iz nekoliko razloga, od kojih je jedan činjenica da šeici i sveštenici ove linije žele da zadrže tajne detalje, kako spoljnim silama, tako i nekim alavitskim sledbenicima. Zbog toga većina objavljenih publikacija o alavitima od strane pripadnika drugih sekti sadrže netačne ili neistinite podatke, piše na portalu Advance.hr

Sirijski borci (Foto: Jutjub)

Alavitska denominacija nazvana je po Ali ibn Abi Talibu, rođaku Proroka Muhameda i smatra se prvim imamom šiitske islamske škole Dvanaestorice. Neki alavitski sveštenici opisuju Aliju kao "partnera Proroka Muhameda u prestižu i u svemu osim proročanstva". Percepcija da alaviti smatraju Aliju otelovljenim Bogom je izmišljotina, prema šeiku Zulfikaru Gazalu, jednom od velikih alavitskih šeika u Siriji. Sekta se ponekad naziva i Nusairi, što je referenca na njenog utemeljitelja Muhameda ibn Nusaira al-Bakrija al-Numeirija, kojeg alaviti smatraju al-Babom, religioznim činom poznatim kao naziv za šiitskog imama, dok drugi šiiti, posebno glavna struja koja prati Dvanaest Imama, smatra Numeirija lažnim prorokom.

Kao ogranak šiitskog islama, alaviti dele mnoga verska učenja s ostalim šiitskim sektama. Šeik Sulejman al-Ahmad, jedan od vodećih alavitskih šeika, je objasnio: "Alaviti nemaju nezavisne doktrine o bogosluženju i verske odredbe koje se temelje na znanju halala (što je dozvoljeno) i harama (što je nedopustivo), a čak i transakcije poput one povezane s nasleđivanjem. Zavise o nauci Imama DŽa'fara, smatrajući da je ona poreklo, a alaviti jedna njena grana."

Alaviti imaju sufijsku metodu unutar svog šiitskog smera, sličnu sufijskim metodama koje su prihvatili suniti; te se ove metode mogu ukratko opisati rečima: alaviti su ideološki irfanska skupina sufija, a oni su džafariti sa gledišta pravne škole. NJihova glavna referenca je Kur'an Časni, kao i svim drugim muslimanima. Irfanski pristup znači spoznati Boga i imati punu veru u njega, njegove glasnike, knjige i avlije (svece). Istraživač i akademik Muhamed al-Ahmad rekao je da je najbolji način za razumevanje alavitskog načina razmišljanja shvatiti kao pokušaj povezivanja islamske religije s grčkom filozofijom. Irfan je inače afektivna mistična nauka koju je u šiizmu osobito unapredio Ruholah Homeini.

Nadalje, alaviti veruju u reinkarnaciju, ideju da je ljudska duša podvrgnuta ponovljenim ispitivanjima dok se ne pročisti i nakon toga predstavi Bogu kako bi odgovarala na Sudnji dan. Ovo verovanje su odbacili šejh Mari i mnoga alavitska pisma odbijaju pitanje reinkarnacije. Možda bi se interpretacije razlikovale od osobe do osobe, ali problem bi mogao biti u kontradikciji tekstova. Alaviti su koncentrirani u Siriji, gde čine mali postotak stanovništva, s malenim brojkama u Libanu i Turskoj. NJihov precizan broj nije poznat, ali procenjuje se da u svetu postoji između 7 i 14 miliona alavita.

Alaviti se često optužuju da su ezoterični, drugim rečima pokazuju svoju religiju i učenje drugačije od onoga što kažu njihova osnovna uverenja. Pisac Musa Mhaval je u svojoj knjizi o alavitima odredio ovu sektu kao one koji svoju suštinu ispoljavaju u različitim oblicima i čine tavil (hermeneutičke interpretacije) Kur'ana. Šejh Mari je alavite nazvao prirodnom alternativom brutalnosti, umećem izrade vrlo rafiniranih pravaca, pravila koja se odnose na moral i prakse, a koja uključuju skup pisanih i nepisanih pravila i principima koji uređuju ljubaznost. Rekao je da je takija, predostrožna disimulacija ili poricanje verskog verovanja i prakse u svrhu progona, alternativa zbog nepostojanja intelektualne i ideološke slobode s obzirom na zločine kojima je regija svedočila kroz istoriju, čiji su efekti učinili pripadnike ove vere obaveznim pokoriti se moćnicima, jer bi u protivnom bili ubijeni. Dodao je da, budući da ovi narodi još ne prihvataju i ne poštuju druga verska mišljenja, takija je rešenje za sprečavanje ubijanja i klanja. Ovakvu ideju podržava većina šiitskih verovanja.

Međutim, i on, kao i većina alavitskih sveštenika, negira da alavitska doktrina sadrži skrivene rituale, spise ili mistično poštovanje. Ali, deo vere se ne objavljuje u javnosti. Štoviše, neke se molitve podučavaju muškarcima tek nakon puberteta, to jest u dobi od 15 godina nadalje. I muškarcima i ženama dopušteno je moliti pet puta dnevno. Međutim, molitva i drugi stupovi islama, uključujući plaćanje milostinje i post tokom meseca ramazana, nisu obavezni u sekti, nešto što alavitski sveštenici također opovrgavaju.

Šejh Mari piše da je ova dezinformacija proganjala Alavite od nestanka al-Imama al-Askarija, 11. imama šiizma, 260. godine po hidžri (873. god.), Iako su se sveštenici trudili s vremenom da isprave zapisnik. Prema istraživaču i akademiku Mohamedu al-Ahmadu, budući da je alavitska doktrina zabranjena, neuspeh Alavita da otkrije detalje svoje vere i nedostatak podataka o njima bio je način da sačuvaju svoje postojanje. Poput ostalih šiitskih sekti i mnogih sunitskih sufija, Alaviti dele obrede posvećenja svetišta osoba proizašlih iz kuće poslanika Muhameda ili imama. Oni takođe obeležavaju Id al-Gadir, između ostalih vjerskih praznika koje slave muslimani. Id al-Gadir se obeležava na dan kada alaviti i šiiti uglavnom veruju da je bio dan kada je Poslanik Muhamed odobrio Ali ibn Abu Taliba za svog naslednika. Toga dana šiiti obnavljaju odanost Aliju. Naziva se velikim danom, jer se veruje da su sve molitve odazvane.

Alaviti su se redovno suočavali sa progonima, posebno vojnim kampanjama u 14. veku koje su izveli Mamluci u Levantu, a temeljenim na verskim fatvama (odredbama), od kojih je najpoznatije izdao sunitski šeik Taki al-Din ibn Tajmija, koji je optužio alavite kao nevernike. Sa svoje strane, al-Azhar al-Šarif i ostali šiitski duhovnici smatrali su da je u većini njihovih dela bila alavitska sekta islamskom, pa je nedopustivo označavati je kao neveru.

Mnogi su alaviti ubijeni u vojnim pohodima, njihove džamije su srušene, njihove knjige spaljene i onemogućeni su da uđu u džamije. Štaviše, hiljade alavita masakrirano je u Osmanskom Carstvu, koje je dominiralo Levantom nakon 1516. Uspostavljanje francuskog mandata za Siriju nakon Prvog svetskog rata označilo je prekretnicu u istoriji alavita. Ova uprava je dala Francuzima ovlašćenje za regrutovanje sirijskih civila u svoje oružane snage i stvorila je ekskluzivna područja za manjine, uključujući Alavitsku državu. Ova je država kasnije razorena, ali Alaviti su i dalje bili značajan deo sirijskih oružanih snaga. Otkako je Hafez al-Asad preuzeo vlast 1971. godine, vladom je dominirala politička elita koju je vodila alavitska porodica al-Asad. Određena takija je prevladala i u toj porodici, jer je Hafez rođen u familiji Sulejmana al-Vahiša. Vahiš znači divlja zver i porodica je dobila to ime zbog Sulejmanove snage. Hafezov otac Ali Sulejman je bio poznat tokom saradnje s francuskim vlastima kao lav, što se na arapskom kaže al-Asad i 1927. godine je uzeo to ime kao porodično.

Alaviti tradicionalno žive u obalnom planinskom lancu duž mediteranske obale Sirije. Latakija i Tartus glavni su gradovi regije. Takođe su koncentrisani u ravnicama oko Hame i Homsa. Alaviti žive i u glavnim gradovima Sirije, a procenjuju se na oko 12 posto stanovništva zemlje. Postoje četiri alavitske konfederacije - Kalbija, Haijatin, Hadadin i Matavirah - svaka podijeljena na plemena na osnovu svog geografskog porekla ili svog glavnog verskog vođe. Ti alaviti koncentrisani su u Siriji, u regiji Latakije, protežući se severno od Antiohije u Turskoj, te u Homsu i Hami. Pre 1953. alaviti su bili posebno predstavljeni u sirijskom parlamentu, zajednički sa svim ostalim verskim zajednicama. Nakon toga (uključujući popis stanovništva 1960.) postojale su samo opšte muslimanske i hrišćanske kategorije, bez spominjanja podskupina, da se smanji denominacijska razlika.

Evo koliko povratnika ID-a treba da se vrati u svoje matične države! Više o tome OVDE.

Izvor: advance.hr

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA