Krupan korak u uspostavljanju i razradi novčanog sistema Srbije desio se 1873. godine, kada je za vreme vladavine kneza, a kasnije srpskog kralja, Milana Obrenovića (1868-1889) donet Zakon o kovanju srpske srebrne monete.
Ovaj zakon je usvojen u Skupštini 29. novembra 1873. godine, po starom, odnosno 12. decembra po novom kalendaru, a knez Milan ga je potvrdio već narednog dana. U skladu sa ovim zakonom, 1875. godine iskovan je prvi dinar u srebru s likom kneza Milana na aversu, u apoenima od 50 para, 1 i 2 dinara.
Novčani sistem, po ovom zakonu, zasnivao se na načelima i odredbama Pariske novcane konvencije iz 1865. godine, na osnovu koje je stvorena Latinska monetarna unija.
Iako Srbija formalno nije pristupila Konvenciji, prvi dinar je, shodno njenim odredbama, imao isti sadržaj srebra, težinu i dimenzije kao i franak, odgovarajući srebrni novac Francuske i ostalih zemalja članica Konvencije.
Značaj pomenutog zakona jeste u tome što se njime, prvi put nakon srednjovekovnog perioda, uvodi samostalnost novčanog sistema u zemlji, iako je Srbija još uvek bila u formalno vazalnom odnosu prema otomanskoj vlasti, podsećaju iz Narodne banke Srbije.
Prva novcaniča izdata u Srbiji vezuje se za početak rada Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, koji je 2. jula 1884. bio obeležen izdavanjem novčanice od 100 dinara, plative u zlatu, izrađene po klieu za rezervnu novčanicu od 100 franaka Narodne banke Belgije.
Serija novčanica koja je prethodila pomenutom izdanju, štampana 1876. uz saglasnost Glavne državne blagajne Kneževine Srbije, bila je namenjena finansiranju srpsko-turskog rata, ali nikada nije puštena u opticaj.
Međutim, tek je sa izdavanjem novcanice od 10 dinara 1885. godine, plative u srebru, građanstvo steklo poverenje u papirni novac, čije korišćenje od tada, postepenim uvođenjem u opticaj novih novčanica različitih nominalnih vrednosti, postaje praksa.
Šta je izazvalo “zlatnu opsesiju” lidera u istočnoj Evropi, saznajte OVDE.
Izvor: Tanjug