Naime, za Italiju nakon Drugog svetskog rata ne može se reći da je ikada bila politički vrlo stabilna zemlja, čak i kada je ostavljala takav dojam. Krajnosti s političkog kompasa možda se jesu povukle, bar iz domene terorističkih napada, ipak svima u Italiji jasno je da su one i dalje žive, hiberniraju, a nova politička zaoštrenja mogu ih razbuditi...
Upravo ovih dana imamo nova previranja u Italiji, mogućnost da bi na nekim od sledećih izbora moglo je da dođe do dominacije tvrde desnice pod vođstvom Severne Lige, a takav scenarijo u Italiji ne bi prošao bez paralelnog većeg angažmana njene protivteže, zapravo to se već i događa.
I iako ponovno svjedočimo sve češćim uličnim demonstracijama u Italiji, zaoštravanju retorike, situacija je nekoć bila daleko gora. Da, tijekom 20 Olovnih godina ubijeno je nešto više od 400 osoba, što možda ne zvuči tako puno, no imajmo na umu da su ovo uvelike žrtve terorističkih napada, u navodnom mirnodopskom vremenu, a psihološka trauma nad cijelom jednom nacijom je velika.
Napetosti u Italiji naglo su porasle za vrijeme tzv. "Vruće jeseni" 1969. kada su masovni štrajkovi pogodili zemlju, naročito u tvornicama i industrijskim centrima sjeverne Italije.
Događaj koji je snažno eskalirao ovaj period dogodio se 12. decembra 1969. u Milanu. Bomba je postavljena u sedište Nacionalne poljoprivredne banke (Banca Nazionale dell'Agricoltura) na trgu Fontana. 17 osoba je ubijeno, 88 ih je ranjeno. Istog dana još tri bombe eksplodirale su u Rimu i Milanu.
Danas se zna da je bombaški napad izvela desničarska organizacija pod nazivom Novi Poredak (Ordine Nuovo), a cilj im je bio da javnost pomisli da iza napada stoje ljevičarski radikali. Kasnijih godina pojavit će se navodi o tome kako je ovaj napad imao veze i s tajnom NATO-američkom operacijom "Gladio". Naime, Gladio je bila operacija koja je imala za cilj spriječiti dolazak komunističkih snaga na vlast u Zapadnoj Evropi, a najaktivnija bila je upravo u Italiji (logično, pošto su i ljevičarske snage ovdje bile najaktivnije). Operacija se provodila u tajnosti kroz taktiku "ostanka nakon" (ostavljanje operativaca na terenu i nakon službenog povlačenja snaga iz neke zemlje ili teritorija).
Dugo vremena se spekulisalo kako je iza napada u Milanu stajala američka CIA. Puno godina kasnije jedan od osnivača operacije Gladio, italijanski demohrišćanski političar Paolo Emilio Taviani, rekao je 2000. u razgovoru za italijanski list “IL Secolo XIX” kako ne veruje da je CIA izvela napad u Milanu, ali takođe ističe: "Verujem da su agenti CIA-e bili među onima koji su nabavili materijal te su radili na tome da zamute vodu istrage".
Vratimo se na samu otmicu 1978. Vlasti su poručile kako "odbijaju da pregovaraju s teroristima". Cela Italija bila je na nogama. Sindikati su proglasili generalni štrajk. Snage sigurnosti izvele su na stotine racija po Rimu, Milanu, Torinu... No, Moro nije pronađen. Otmičari su ipak dozvolili da piše pisma porodici i političkim kolegama, a objavili su i njegovu fotografiju u zarobljeništvu kao potvrdu da je živ. NJegova porodica, prijatelji i mnogi drugi tražili su od vlasti da pregovaraju s Crvenim Brigadama, ovi su odbili - iako je i tadašnji papa Pavao 6. tražio da se stupi u pregovore, čak je ponudio sebe kao zatočenika za oslobađanje Alda Mora.
Uvidevši da neće dobiti što su tražili, Crvene Brigade odlučile su pogubiti Mora, 9. maja 1968. Odveli su ga u automobil rekavši mu da ga prebacuju na drugu lokaciju i da se prekrije ćebetom preko glave. Nakon što je to učinio ispalili su deset hitaca u njega. NJegovo mrtvo telo ostavljeno je u rimskoj ulici Via Mihelangelo Caetani, uz reku Tiber, u crvenoj "četvorci" (Renault 4).
Što je ipak bilo s "Olovnim godinama", kako je sve završilo? Očekivano, nakon što je ubijen Aldo Moro levičarske frakcije naglo su izgubile potporu javnosti.
Po sličnom ključu izgubiće je i desničarske, a presudni događaj biće masakr u Bolonji 2. kolovoza 1980. godine. Naime, u terorističkom bombaškom napadu na centralnom zelezničkom aobraćaju ubijeno je najmanje 85 osoba, a više od 200 ih je ranjeno. Za napad je optužena desničarska neo-fašistička organizacija pod nazivom "Nuclei Armati Rivoluzionari" (Naoružane revolucionarne jezgre) - iako je grupa odbacila odgovornost.
Amerikanci tvrde da su im Kinezi ukrali naprednu svemirsku tehnologiju, više o tome pročitajte OVDE.
Izvor: Alo
