Najnovije

OKLOPNA ZVER: Sa ovim će džihadisti uskoro otići u zaborav! Ceo istorijat razvoja borbenih tenkova sirijske vojske!

Od početka sirijskog rata pa sve do septembra 2015. godine, kada su se Rusi zvanično uključili u sukob, Sirijska vojska i njeni saveznici muče se zbog širokog spektra pitanja vezanih za održavanje svoje vojne opreme. Nedostatak rezervnih delova, uništavanje infrastrukture i široka ekonomska blokada utvrđeni blokom koji predvode SAD bili su jedan od ključnih razloga koji stoje iza ove situacije. Iran je dao značajne napore za ublažavanje pritiska sa kojim se suočava Sirija, ali nedostajala su joj potrebna sredstva za uvođenje i primenu sistema koji bi omogućio Sirijskoj arapskoj vojsci (SSA) da obnovi svoje iscrpljene sposobnosti.

Tenk Sirijske arapske armije (Foto: SANA)

Ovi faktori, kao i ogromna uloga urbanog ratovanja tokom sukoba, prisilili su SSA da pronađe način da održi borbenu efikasnost svoje tenkovske flote na prihvatljivom nivou na bilo koji način. To je dovelo do različitih modifikacija bojnih tenkova u DIJ stilu (tenkovi laki za opravku). Mnoge od ovih modifikacija varirale su od jedinice do jedinice. Bez obzira na to, bar neki od njih rezultat su centralizovanog i doslednog rada sirijske vojske.

Ove modifikacije borbenih tenkova mogu se podeliti u tri grupe: pasivne mere, aktivne mere zaštite i poboljšanja u vezi sa elektronikom.

Promene oklopa uglavnom su rezultat eksperimenata Republikanske garde i četvrte oklopne divizije.

U avgustu 2014. godine četvrta oklopna divizija počela je nadograđivati tenkove T-72M1, kao i vojne buldožere, pa čak i samohodne topove Šilka u svojoj radionici u Adri. Borbeni tenkovi koji su tamo nadograđeni dobili su ime T-72 Adra, ali su u široj javnosti poznatiji kao T-72 Mahmia (oklopnik).

Početni T-72 Mahmia imao je kaveze sa naizgled postavljenim oklopnim vijcima i zavarenim na tenk sa nosećim gredama. Lanci sa čeličnim kuglicama dodani su u nove bočne strane trupa ispod oklopa kaveza. U nekim slučajevima je prednji deo dodatog oklopa bio napunjen nepoznatim materijalom.

Ovaj oklop treba da spreči neprijateljske rakete i eksplozive da prodru u trup ili kupolu tenka. Ideja je da kada neprijateljska raketa udari u kaveze i da eksplodira dalje od tenkovskog oklopa, čuvajući tako tenk. Međutim, ova vrsta zaštite nije dovoljna da zaustavi udarac protivtenkovskog projektila.

Druga verzija T-72 Mahmia pojavila se 2016. Koristila je deblje nosače za nanošenje i držanje kaveznog oklopa na vozilu, uklonjen je oklop sa kuglicom i lancem, veći branik trupa, na koji je dodat razmak od oklopa, kavez oklop je bio pojačan i više, naizgled deblji, razmaknuti oklop dodan je glasijskim pločama.

Bilo je verzija, u kojima su bili kavezi, ali činilo se da nisu uspešne.

Druga modifikacija je bio T-72 Šafrah, koji je bio “zaposlen” u 105. mehanizovanoj diviziji Republikanske garde. Čini se da je bio usmeren na otpor protivtenkovske rakete (PTR).

Brojne nosače postavljene su na tornju tenka, a na njih su zavareni određeni brojevi pod uglom. Neki tenkovi imaju bočne košulje koje slede sličan obrazac.

T-72 Šafrah opremljen je kompozitnim oklopom koji izgleda poput onog što se može videti na iračkom T-55 Enigima. Ovaj oklop trebao bi zaustaviti neke PTR, posebno starije generacije.

T-72 Šafrah prvi put je dokumentovan u borbama u Istočnoj Gouti 27. februara 2017., kada ga je pogodio PTR. Vozač je ranjen i kupola je oštećena, ali tenk nije uništen. Bilo je 7 dokumentovanih T-72 Šafrah-ova i čini se da su se svi uspešno koristili u borbi.

Takođe su razvijeni i neki aktivni sistemi zaštite. Najistaknutiji primer je Sarab koji je razvio Sirijski naučno-istraživački centar (SSRC). Ovo je uređaj za ometanje svih PTR-a vođenih SACLOS-om (semi-automatic command to line of sight, eng. poluautomatska komanda prema liniji vida). Koristio je ili klasične IC (infra crvene) odašiljače ili LED-ove, zavisno o proizvodnom modelu, i mogao je raditi 6 sati i lako se montira na sva vozila, kao i na stacionarne kontrolne punktove i odbrambene tačke.

Sarab-2 je koristio novije emitere i bio je opremljen novim snažnijim baterijama. Ovo je povećalo njegovo vreme rada na 10 sati pre nego što je zahtevalo ponovno punjenje. Sistem je dobio i izdržljiviji spoljni kontejner za dodatnu zaštitu. Široko je korišćen u bitci za Alepo tokom 2016. U mnogim slučajevima, pucnjevi iz protivtenkovske rakete BGM-71 TOV naleteli su na jedva pogodak na borbena vozila pešadije ili bojne tenkove zaštićene sa Sarab-2. Nakon što se bavio problemima dizajna Saraba-1 u Sarabu-2, SSRC se usredsredio na razvoj kompletnog sistema mekog ubijanja ili pasivnih kontramera, a ne samo sistema ometanja.

Sarab-3 prekrivao je 360 stepeni, umesto 180. Pored ovoga, tenkovi SAA T-55 unapređeni su sa severnokorejskim sistemima za kontrolu požara. Modernizacija je obuhvatala daljinomer od 4 km kao deo senzorskog kompleksa, koji uključuje barometar, higrometar i termometar. Novi balistički računar, koji izračunava na osnovu podataka koje dobija od brojila i daljinomer, dodat je digitalnim ekranom koji prikazuje merenja okoline i domet do cilja.

Neki T-55 nadograđeni sa severnokorejskim sistemima takođe su opremljeni KPV 14,5 mm teškim mitraljezom i dimnim ekranima. Neki od njih imali su i termalne nišane. Neki glavni borbeni tenkovi T-72 bili su opremljeni nišanom TPN-3-49, koji se pokazao nepouzdanim i neprikladnim za urbano ratovanje. Glavno pitanje je bilo da je zaštita IC (infra crvenih) lampi od neprijateljske vatre jedva moguća, kao što je bila ideja da se to popravi više puta. Zbog toga je TPN-3-49 zamenjen termalnim nišanom Viper-72. NJegov spoljni dizajn bio je sličan TPN-3-49, ali sa zaštitom u obliku luka.

Takođe je koristio mnoge komponente TPN-3-49. Viper-72 ima domet do 4 km. U stvarnosti, čini se da domet ciljanja iznosi najviše 1,5-2km. Strelac tenka cilja kroz elektronski opseg, ali može se priključiti i LCD. Bilo je mnogo uspešnije od noćnog vida, jer je mlaznica vatrenog oružja vidljivija na termalnim snimcima. Viper-72 se koristi čak i pri dnevnom svetlu za otkrivanje snajpera u gradskim sredinama.

Generalno, uvođenje ovih modifikacija omogućilo je Sirijskoj arapskoj armiji da delimično smanji gubitke opreme i gubitke među tenkovskim posadama. Valja napomenuti da mnoge od ovih modifikacija nisu rezultat posade tenka koji je jednostavno nadogradio sopstveni hardver, već fokusiranog programa nadogradnje, koji je uveo nove promene zasnovane na istoriji neprekidnog pokušaja i grešaka (greške koje su često imale fatalne posledice).

U ovom trenutku sukoba, oni su uglavnom nepotrebni i zastareli, najviše zbog pomoći ruske vojske u snabdevanju i održavanju. Iako se većina ruskih napora na ovom polju i dalje beleži, tehnička pomoć i zalihe koje je Rusija pružala igraju važnu ulogu u obnavljanju borbenih sposobnosti SAA od 2015. Ipak, ove nadogradnje u stilu „uradi sam“ igrale su svoju ulogu tokom sukoba.

Teroristi pokušali napad bespilotnim letelicama na rusku bazu! Više o tome pročitajte OVDE!

Izvor: Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Šta je to malincizam

Zašto Srbi žele u EU? Oni će vam reći da veruju da će tako bolje da žive, jer će se naći u ...

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA