Piše: Goran Šarić
U moderno vrijeme ratovi se najmanje vode običnim oružijem. Konvencionalno ratovanje zamjenili su hibridni, neokortikalni, psihološki i propagandni ratovi. Jedno od najvažnijih oružja u neoružanim oblicima ratova je narativ. Riječ narativ dolazi od latinskog „narrare“ što doslovno znači govoriti. Narativ je pojednostavljen opis nekih povijesnih događaja, istorija opisana u kratkim crtama, oslikana kroz najvažnije momente i kratka objašnjenja. Stariji se sjećaju priča o sedam neprijateljskih ofenziva, o psu koji drugu Titu spašava život i narodno-oslobodilačkoj borbi. To je narativ.
Problem srpskih elita je sto već 100 godine nisu bile u stanju da sastave srpski narativ. Prosječan Srbin nema vremena istraživati dokumentaciju i čitati stotinje knjiga istorijske tematike, jer radi. Posao taksiste je da vozi taxi, a posao frizerke je da pravi frizure. Taksista i frizerka odvajaju od svojih usta za Anus (akademija nauka u Srbiji, a ne Srpska akademija nauka) i za plaće profesora na Filozofskom fakultetu u Beogradu. A tzv. intelektualci u tim instutucijama ne radi ništa korisno za svoj narod. I onda kad o svom trošku obiđem cijelu Srbiju kako bih narodu ispričao srpski narativ, onda me ta ista gamad sa Filozofskog fakulteta napada. Bilo bi im bolje da su bar jednom u životu odgovorili na srbofobne istupe Sonje Biserko i ostale zapadnjačke anti-srpske agenture u Srbiji. Ali, kako znam da oni neće, onda ću ja.
Sonja Biserko je u svom posljednjem napadu autošovinizma izjavila:
„Srbija računa da bi gubitak Kosovo mogla “namiriti” podelom BiH. Tokom celog 20. veka Beograd ima teritorijalne aspiracije ka Bosni i Hercegovini. Uostalom, rat ’90-ih je vođen zbog teritorija i Beograd, ne bude li ozbiljnije pritisnut, od toga nikada neće odustati.
Rusija Srbiju, posebno Republiku Srpsku, drži kao taoce, jer preko njih destabilizuje region, što je Rusiji trenutno glavni cilj. Drugim rečima, interes Moskve je da spreči širenje NATO na Balkanu i uspori evropski put država regiona.
Hrvatska kao članica EU i NATO, odgovorna je zbog nedovoljnog uticaja na destruktivno ponašanje hrvatskih političara u Federaciji. Zvanični Zagreb je još uvek benevolentan i nejasan kada je reč o Herceg-Bosni. Iako se očekivalo konstruktivnije delovanje Hrvatske u regionu, ona, nažalost, nije pokazala spremnost da se izdigne iznad populističkih i jeftinih politika.“
Sve teze u njenoj izjavi su po običaju laž. Beograd kroz čitav 20. vijek nije imao nikakve aspiracije prema Bosni i Hercegovini. 20. vijek počeo je vladavinom Obrenovića koji uopšte nisu gledali prema Drini.Karađorđeviće nije zanimala nikakva Srbija, nego Jugoslavija. Nedić je bio nacistička marioneta i nije smio ni pomisliti na Bosnu. Nakon 1945. srpski komunisti su i samu Srbiju podjelili na nekoliko djelova, a nije im palo na pamet da Bosnu pripoje Srbiji ili u Hrvatskoj traze autonomiju.
Devedesetih se rat nije vodio zbog teritorija, nego zbog toga što su zapadni centri moći (Vatikan, London, Vašington) odlučili rasturiti Jugoslaviju u krvi, a za to su im poslužile domaće udbaško-partijske strukture kojima je podjela teritorija bila u drugom planu, u prvom je bilo stjecanje bogatstva. Rat je odgovarao zapadu jer je Jugoslavija od jedne suverene zemlje sa velikim međunarodnim uticajem, podjeljena na sedam kolonija koje sve izvršavaju naloge zapada. Te su kolonije u bescjenje prodale svoje telekomunikacije, svoje starteške firme, uništile svoju industriju i dozovolile da ih preplave jeftini proizvodi iz EU. Prema tome, oni koji plaćaju Sonju Biserko, su isti oni koji su izazvali rat u Jugoslaviji.
Rusija nikad nije destabilizirala Balkan, nego je uvijek kroz povijest jaka Rusija značila mir na Balkanu. Rusiji odgovara mir na Balkanu i u Evropi jer su sve te zemlje više ili manje ovisne o ruskim energentima. Amerika je ta koja uvijek profitira na destabilizaciji, krizama i ratovima. Srbiji ne odgovara da uđe u EU, a ne Rusiji. Rusiji bi odgovaralo da ima još jednog saveznika unutar EU.
Zvanični Zagreb i jasan i decidan kad je riječ o Herceg-Bosni. Kolinda je tokom predsjedničke kampanje usred Mostara izjavila da nikakav treći entitet ne dolazi u obzir. Iako je jedina nada za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini treći entitet, hrvatski političari ga ne smiju spomenuti. Zašto ga ne smiju spomenuti? Jer im zapad ne dozvoljava. A zašto im zapad ne dozvoljava? Zato što je zapad spreman žrtvovati Hrvate u Bosni, da bi Bosna postala unitarna država. Unitarna Bosna značila bi kraj Republike Srpske i to je cilj zapada.
Odluke zapada na Balkanu uvijek su bile i uvijek će biti na štetu srpskog faktora. Ako iko od srpskih političara misli da bi Kosovo mogao zamjeniti Republikom Srpskom onda su oni još gluplji nego što sam mislio. Zapad Srbe vidi kao ruske saveznike, a Rusija je njihova najveća fobija. Ostali narodi na Balkanu mogu računati na podršku zapada samo u sukobu sa Srbima, međutim, sve te zemlje znaju da ih zapad tretira kao svoje kolonije i satelite. Jedino riješenje za Balkan je politika za koju se Rusija oduvijek zalaže – Balkan balkanskim narodima.To je međunarodna zajednica suverenih država koje se same dogovaraju i riješavaju svoje sporove. Jedino riješenje za Srbiju je da već jednom napiše svoj narativ, a ne da im strana agentura skrivena iza nevladinih organizacija 30 godina priča kako su uvijek i jedino Srbi krivi za sve.
Kako se u Belorusiji priprema rat, pogledajte OVDE.
Izvor: Fejsbuk stranica autora
