Ministarstvo ignoriše problem
Potpuno ignorišući realnost, kvote za upis na državne fakulteta sa budžetskim finansiranjem se ne menjaju decenijama, iako je broj studenata koji upisuje fakultet danas preposlovljen. Fakultetima se omogućava da „pumpaju troškove“ pa tako građane Srbije student u proseku košta 2600 evra, iako je cena studija na privatnim fakultetima i do tri puta manja. Da stvar bude bizarnija, cena studija samofinasirajućih studenata na državnim fakultetima je mnogo manja od one koje im budžet Srbije plaća po studentu koji se finansira iz budžeta!?
Ministarstvo ni jednog trenutka nije izvršilo analizu kako bi utvrdili koji su kadrovi potrebni Srbiji i uskladila upisne kvote. Umesto da se broj budžetskih studenata povećava na fakultetima tehničkih nauka ili medicini, koji obučavaju kadrove u kojima Srbija oskudeva, visoke kovote za upis budžetskih studenata i dalje se ostavljaju društvenim fakultetima koji su prezasitili tržište rada.
Na sve ovo, ne postoji garancija da kada student završi studije ostaje da radi u Srbiji, i veliki broj njih sa stečenim obrazovanjem odlazi u inostranstvo. Drugim rečima, student koji pohađa četvrogodišnje studije i finansira se iz budžeta Srbije, građane košta u proseku 10.400 evra, a nema garancije da će raditi u Srbiji.
Rešenja
Naša zemlja nije prva koja se sučila sa problemom smanjenja broja studenata i odlivom kadrova, ali je prva, zahvaljujući ministru Šarčeviću, koja ništa ne čini na rešenju problema zbog čega država trpi štetu.
Rešenja koja su primenjena u evropskim državama koje su imale isti problem bila su smanjenje broja studenata koji se upisuju na budžet, što automatski dovodi do pooštravanja kriterijuma. Pored finansiranja iz budžeta treba stvoriti mogućnost da studenti svoje studije finansiraju iz studentskih kredita koje bi kasnije vraćali.
Studentima koji se finansiraju iz budžeta pojedine zemlje uvele su ugovorenu obavezu da moraju određen broj godina da rade u toj zemlji, najčešće dvostruko duže od trajanja studija.
Zašto je studiranje na državnim fakultetima toliko skupo za budžet?
U Srbiji je dodatni problem veliki broj kadrova na državnim fakultetima i „napumpani troškovi“. Kako drugčije objasniti da je broj studenata prepolovljen i da nastavlja da pada, a da je broj nastavnog osoblja na državnim univerzitetima nastavlja da raste.
Racionalizacija kadrova na državnim univerzitetima u kojoj bi se najkvalitetnijima povećala zarada, a oni nekvalitetni izašli iz sistema visokog obrazovanja istovremeno bi dovela do smanjenja troškova i povećanja kvaliteta studija.
Problem je u toliko veći što deo zaposlenih paralelno radi na više različitih fakulteta. Višestruki radni odnosi izazivaju haos, a predavači koriste činjenicu da Srbija nema registar nastavnika. Nepostojanje ovog registra obesmišljava proces akreditacije visokoškolskih ustanova o čemu ćemo pisati u nastavku ovog feljtona gde ćemo se baviti radom Akreditacione komisije.
Zašto ministarstvo prosvete ne čini ništa da ovaj ozbiljan problem reši? Ko toleriše da visoko obrazobvanje bude pumpa za ispumpavanje novca iz budžeta Srbije? Kome haos u visokom obrazovanju ide u korist? Ovo su pitanja su na koja će ministar Šarčević morati da odgovori.
Odluku Šarčevića koja je razbesnela zaposlene i roditelje dece u jednoj srednjoj školi pogledajte OVDE.
Izvor: Pravda