Najnovije

KRAJ JEDNE ERE U TURSKOJ: Pet ključnih stavki nakon bolnog poraza!

Izbori za gradonačelnika održani u nedelju za Istanbul su označili kraj jedne ere. Otkako je turski predsednik Redžep Tajip Erdogan počeo svoj politički uspon postavši gradonačelnik Istanbula 1994. godine, on i njegovi konzervativci su čvrsto vladali najvećim gradom u maloj Aziji.

Redžep Tajip Erdogan (Foto: jutjub)

Kada je Istanbul u martu iskliznuo iz Erdoganovih ruku, uz tesnu pobedu opozicionog kandidata Ekrema Imamoglua, turski lider je uspešno lobirao za novo glasanje. Ali to mu se obilo o glavu jer ne samo da je Imamoglu ponovo pobedio, već je to učinio sa kudikamo većom razlikom. Na prvom glasanju Imamoglu je imao samo 13.000 glasova više od kandidata Erdoganove partije Stranka pravde i prava (AKP) Binalija Jildirima, inače bivšeg premijera Turske, a ove nedelje je to vođstvo povećao na više od 800.000 glasova! Erdogan se kockao i izgubio, pa nije mogao da učini ništa drugo osim da čestita protivniku.

Evo šta, prema pisanju sajta "Politiko", možemo da zaključimo nakon izbora za prvog čoveka Istanbula.

1. Turska demokratija je (relativno) otporna

Poništenje rezultata od 31. marta uzbunilo je turske demokrate i zapadne saveznike Ankare. Razlog za poništenje - navodne nepravilnosti - nije imao smisla: Birači su glasali na četiri glasačka listića i stavili ih u jednu kovertu na martovskim izborima, birajući gradonačelnika kao i druge opštinske zvaničnike. Međutim, izborni organi, pod pritiskom vlade, poništili su samo glasanje za gradonačelnika.

Mnogi su se plašili da će ponavljanje izbora zadati smrtonosni udarac ionako oslabljenoj turskoj demokratiji nakon godina autoritarnih poteza i konsolidacije vlasti pod Erdoganom. Izbori u Turskoj generalno se smatraju nepravednim, ali i dalje konkurentnim - i smatraju se jedinim pravim sredstvom za sprovođenje promena, što se odražava u dosledno visokom odazivu. Međutim, ako bi pobeda opozicije mogla jednostavno da se poništi, poslednji tragovi demokratije u Turskoj bi nestali.

Međutim, glasači nisu olako primili odluku o otkazivanju i žestoko su kaznili AKP na ponovljenim izborima, a mnogi su čak otkazali odmore i pre vremena se vratili u grad da bi to učinili. To možda neće preokrenuti štetu učinjenu turskoj demokratiji, ali čuva nadu da se ona još može obnoviti.

2. Erdogan je pretrpeo težak udarac

Iako Erdoganovo ime nije bilo na glasačkim listićima, on jeste najveći gubitnik ovih izbora. On je izbore pretvorio u referendum o sopstvenom vladanju, opisavši glasanje za gradonačelnika kao stvar od suštinskog značaja.

Rezultat glasanja je definitivno težak poraz za Erdogana. Odluka izborne komisije da se ponovi glasanje se momentalno obila o glavu AKP; umesto da podrije Imamogluovu pobedu, ona mu je donela najveći trijumf na istanbulskim izborima u 35 godina.

Imamoglu, član sekularne Republikanske narodne partije (CHP), pobedio je čak i u tradicionalno najkonzervativnijem distriktu - Fatihu.

Međutim, gubitak Istanbula ne znači samo gubitak za Erdoganov ponos i popularnost. Ekonomija najvećeg turskog grada iznosi skoro trećinu državnog BDP-a i njegov veliki budžet finansira unosne infrastrukturne ugovore, koje je AKP uglavnom potpisivao sa kompanijama koje imaju dobar odnos sa vladajućom partijom, stvorivši tako mrežu koja čini ključni stub podrške vladi.

3. "Radikalna ljubav" nadmašuje retoriku podele

Tokom proteklih nekoliko godina, Turska je postala sve više polarizovana. Tokom nedavnih izbornih kampanja, Erdogan je igrao na kartu tih podela - nazivajući kurdske političare teroristima, kako bi privukao glasove turskih ultranacionalista ili kako bi, na primer, suprotstavio sekularnu "elitu" protiv "volje naroda". Uoči ponovnog glasanja u Istanbulu, Erdogan i AKP pokušali su da sruše Imamoglua istom strategijom: opisati ga kao saveznika sa teroristima i zaverenicima za puč, nazivajući ga Grkom, upoređujući ga s egipatskim moćnikom Abdelom Fatahom el-Sisijem. Ali, prljava igra nije prouzrokovala željenu reakciju.

Imamoglu je u međuvremenu odbio da uzvrati sličnom retorikom. Umesto toga, on se okrenuo "radikalnoj ljubavi" - imenu datom komunikacijskoj strategiji CHP-a, koja preporučuje izbegavanje ideoloških rasprava i izbegavanje verbalnih napada na Erdogana ili njegove pristalice. Dok je Erdogan vodio kampanju straha, prikazavši Tursku kao zemlju koja se suočava sa brojnim pretnjama terorista, zaverenika i stranih sila, Imamoglu je zračio mirnim optimizmom. NJegov slogan kampanje - "Sve će biti u redu" - obuhvatio je optimističnu poruku opozicije, koja se pokazala kao hit među glasačima.

4. AKP pokazuje znake raspada...

Ovogodišnji gradski izbori označavaju prvi značajno slabljenje stiska moći AKP nad Turskom otkako je ta partija došla na vlast pre 17 godina. Osim kratkotrajnog gubitka parlamentarne većine u 2015. godini, koji je brzo poništen vanrednim izborima, vladajuća stranka nije okusila poraz već dugo vremena. Međutim, nakon izbora u martu i ponavljanja u nedelju, opozicija je sada glavna u tri najveća grada u Turskoj - Istanbulu, prestonici Ankari i sekularnom uporištu Izmiru - i pokazala je da se AKP može pobediti, uprkos tome što su izgledi često bili u korist vlade.

I unutar partije AKP su žalbe postale glasnije zbog nezadovoljstva ne samo zbog ukidanja izbora, već i ekonomske politike i Turske u recesiji. Uporne glasine o tome da će umerenija struja AKP da se odvoji i formira sopstvenz stranku do sada se nisu ostvarile, ali analitičari veruju da bi gubitak Istanbula mogao da proširi pukotine unutar AKP-a.

5. ... ali čvrsto ostaje na vlasti, za sada

Nakon pobede opozicije u nedelju, neki komentatori su veoma brzo opisali rezultat kao početak kraja za Erdogana i AKP. Ipak, stranka je i dalje čvrsto na vrhu, a Erdogan vlada kao svemoćni izvršni predsednik nakon što su prošlog leta sprovedene ustavne promene.

Erdogan stoga ima moć da smeni Imamoglua sa mesta gradonačelnika u svakom trenutku. Na jugoistoku Turske, gde većinsko stanovništvo čine Kurdi, vlada je zamenila nekoliko gradonačelnika državnim poverenicima, iako bi taj potez bilo mnogo teže povući u Istanbulu. Međutim, AKP bi mogla da ometa rad gradonačelnika Imamoglua, budući da vladajuća stranka zadržava vlast u većini istanbulskih okruga i mesta u gradskom veću.

Predsednik takođe ima vreme na svojoj strani. Da ​​prošle godine nije unapred pomerio termine održavanja predsedničkih i parlamentarnih izbora, Turska bi išla ka dvostrukim izborima u novembru, a opozicija bi do tada mogla da gradi strategiju na krilima istanbulskog zamaha. Kako stvari stoje, Turska neće održati nikakve izbore do 2023. godine, stogodišnjice osnivanja turske republike. Ali iznenadni izbori nisu neobični u Turskoj - a neki već predviđaju i da bi Imamoglu mogao da bude idealan kandidat da jednog dana izazove Erdogana na predsedničkim izborima.

Na šta je ruski general upozorio Putina, saznajte OVDE.

Izvor: Blic

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA