Po završetku 3. razreda roditelji je odvode u švajcarski grad Šaufhauzen, gdje je nastavila da živi i ide u školu. U tuđini je patila za otadžbinom i bakom Jejom... ali je tokom raspusta dolazila i tako ublažavala nostalgiju. Tokom školovanja u Švajcarskoj upoznala je jednu djevojčicu koja je takođe došla iz Like sa svojom porodicom i sjedile su zajedno u klupi. Tada je osjetila prve probleme na nacionalnoj osnovi jer je dobila pogrdan izraz da je: "Vlahinja".
Prvi put da je vidjela da može ponovo doći do rata u otadžbini bilo je na Sijelu Tromeđe u Strmici (nedaleko Knina), gdje se i udala... krajem jula 1989. godine kada se već u zraku osjetila neka tenzija između Srba i Hrvata, pošto su srpski narodni prvaci ponovo se našli na udaru vlasti iz Zagreba zbog proslave 600. godišnjice Kosovskog boja.
Milenina rođena tetka i tetak Milan Vraneš su ubijeni u julu 1991. godine u Gospiću i to na najstrašniji način. Milena je emotivno iznijela te podatke kako su njihove komšije im govorile da se vrate iz LJubljane gdje su se sklonili kod rodbine, i da im se ništa neće desiti, a onda su pokupljeni od hrvatskih paravojnih formacija i ubijeni. Sahranjeni su na groblju u Rijeci.
Milena je svog prvog sina rodila 6. augusta 1991. godine u Švajcarskoj... to je spasilo njezinu baku od čistke Srba koja je uveliko trajala u Gospiću i drugim mješanim sredniama avnojevske Hrvatske, jer je baka sjela u autobus i došla da vidi paunuka. Tako je i ostala kod nje mjesecima. Početkom devedesetih godina 20. vijeka Milena se aktivno uključila u pomaganje svom narodu u Krajini, jer je dopremala hranu, odjeću i medicinski materijal. Nosila je to u Knin i na Udbinu.
Zločinačka akcija "Oluja 95" koju su početkom augusta 1995. godine izvele hrvatske vojno-policijske snage uz pomoć NATO pakta i muslimanske vojske kada je očišćeno srpsko stanovništvo iz Like, Sjeverne Dalmacije, Korduna i Banije... Mileni je jako teško palo. Iako je bila u poodmakloj trudnoći ona je spakovala kombi stvari i krenula put Apatina i Šida da dočeka svoje rođake koji su dolazili u koloni preko 250.000 prognanih Srba Krajišnika.
Početkom 20. stoljeća Milena je aktivno pisala na srpskim forumima i tu je često navodila sjećanja i priče njezine bake Jeje, u onom izvornom obliku kako ih je ona pričala. To je zapazila i književnica Gordana Pavlović koja ju je i nagovorila da objavi te priče u knjizi, što se desilo par godina kasnije. Knjigu je nazvala "Divani ličkih spomenika" koju je posvetila Ličanima i Ličankama... a samu knjigu je zavještala u humanitarne svrhe, odnosno pokrenula je akciju podizanja spomenika svim Krajišnicima na Banstolu, kraj Novog Sada. Upravo sa tom knjigom je obišla Srbiju, ali stigla čak i do daleke Australije gdje ima našeg naroda. Spomenik Krajiška suza je napravio njezin kum Dimitrije Mirko Ćelić, koji je svečano otkriven 3. juna 2016. godine u prisustvu velikog broja naroda. Pored tog spomenika je nikao Hram Blage Marije posvijećen krajiškim žrtvama. Početkom augusta se tu održavaju parastosi žrtvama zločinačke akcije "Oluja 95".
Danas je Milena ponosna baka koja nastavlja da pomaže svoj narod i da ih okuplja u velikom broju. Ne voli podijele, već smatra da trebamo to da prevaziđemo i da budemo složni.
DŽihadisti obezglavili nekoliko pripadnika vojske! Više o tome OVDE.
Izvor: Pravda
