Piše: Velimir Eraković
Prvo, koliko ja poznajem istoriju, a poznajem je vrlo dobro, meni se čini da pobunjenici (podstaknuti od strane Italijana) protiv unitarnog uređenja kraljevine SHS nikada nisu imali dresove, pogotovu ne zelene boje. Štaviše, naziv su dobili po boji papira na kojoj su predstavili svoj proglas.
Drugo, proglašavati Krsta Popovića u tom vremenu nekim borcem za samostalnu Crnu Goru je svojevrsni idiotizam, jer se isti zalagao za federativno uređenje novonastale države, a što će se manifestovati kroz stranku koju su osnovali u Cg, a koja je nosila naziv Federalistička stranka. Da su htjeli samostalnu Crnu Goru, osnovali bi valjda stranku koja bi se zvala Suverenistička stranka? Logično!
Treće, pošto su već označili da su dresovi koje su nosili inspirisani zelenašima, mogli su onda na istom tom dresu da stave i pokajničko pismo Krsta Popovića kralju Aleksandru, u kojem ga dotični mali Zrnov moli za oprost, i stavlja se na raspolaganje kralju Ujedinitelju. Ako im pak to pismo nije odgovaralo, mogli su na dresove staviti možda pasoš Krsta Popovića, i to iz Belgije, u kojem se on nacionalno izjašnjava kao Srbin. No, ako ni to ne odgovara tim njihovim dresovima, mogli su na iste staviti stihove himne koje je pisao Nikola ( nije Pašić) a ta himna se zove Onamo namo.
Četvrto, dresovi su istorijski utemeljeni taman kao i serija "Božićni ustanak", koju ozbiljni filmski poznavaoci smještaju u žanr komedije. A kako i ne bi, kada je jedan od konsultanata na istoj bio Novak Adžić, čovjek koji se predstavlja kao istoričar, a koji je završio pravo. To vam je isto kao da neko završi stomatologiju, i nakon toga poželi da se bavi hirurgijom.
Da rezimiramo, sve što je urađeno, sve što se radi, svi nakaradni simboli ove države ili što bi rekao moj dobri prijatelj Spasoje Tomić ovog provizorijuma, jesu rezultat pokušaja indoktrinacije lažnom istorijom onih koji svoju ideološku matricu temelje na misli crnogorskog ustaše, jednog od najbližih Pavelićevih saradnika Sekule Drljevića. Za one koji ne znaju dotični Sekula se zalagao za "samostalnu" Crnu Goru pod italijanskim protektoratom, a svesrdnu pomoć u tome su mu pružali Savić Marković Štedimlija i na žalost Krsto Popović. O ovome zadnjem je nastala čak i narodna poslovica koja kaže " Nije Krsto mnogo bira, borio se za 300 lira".
I na samom kraju, zna se kakvi dresovi reprezentacije Crne Gore treba da budu! Isti onakvi kakva je i crnogorska narodna nošnja! Ni manje, ni više od toga!
Pročitajte OVDE zašto je alarmantno stanje u Srbiji.
Izvor: Pravda
