Piše: Velimir Eraković
Početak je zakon o slobodi vjeroispovjesti. Režim pravi grijeh koji će ispaštati generacije koje dolaze i koji će se teško okajati. Zakon je neoprostivi grijeh novopečenih montenegrina, ali i mi izvorni Crnogorci, Srbi živimo tu.
Zapad Montenegro koristi kao trojanskog konja u borbi, političkoj, protiv Srbije i Rusije. Protiv pravoslavlja. A grijeh kreće postepeno. Prvo se u glavama vrha režima uvuče neka demonska misao, plasiraju je na njihove štampane i elektronske medije danima i narod vjeran kvislinzima počinje da vjeruje u nju. Onda im se mržnja prema Srbima useli u srca i počnu da se bore protiv Srba. Tako funkcioniše mašinerija NATO pakta. Onda slijede naredbe o primenovanju jezika, prekrajanju istorije i na kraju otimanje crkvene imovine.
Kao primjer prekrajanja istorije uzeću NJegoša, jer ih Gorski vijenac i Posveta prahu oca Srbije najviše bole. Kažu da mu je to napisao Sima Milutinović – Sarajlija i da je kad bi pominjao srpstvo mislio na vjeru. Sramno, čak i za crnogorske ustaše. NJegoš je iznad svih nas. Kad Gospod nekog na zemlji ukrasi tijelom, dušom i umom, kao što je Vladiku Rada Petrovića, Lovćenskog tajnovidca i sveca, unaprijed ga za sebe odredi, obični smrtnici ma kojoj vjeri pripadali prave neoprostiv grijeh sudeći o njegovoj veličini i duhovnoj misiji. Kako neko mali, jadan, unižen, površan i opljačkan od režima može da mjeri NJegoševu veličinu? NJemu,kome su nebesa mala. NJegošu vasiona nije nepregledan prostor nego polje najljepših darova na kojima kao pastir čuva svoje stado i hrani ga svetim plodovima. Rade se od rođenja penje, djetinjstvo je proveo kao njeguški pastir penjući se sa svojim stadom na Lovćen. I kad se popeo nikad više nije silazio. Išao je dalje i još uvjek rastu stepenice koje sveti vladika zida Bogu u pohode idući. Uvjek su ga napadali. Rušili mu kapelu. Grob skrnavili. Sad ga se odriču oni koji su postali Trojanci i ustaše, a NJegoš je ostao isti. Petar drugi Petrović NJegoš je neuništiv. Praznik tradicionalnih Srba i Crnogoraca. Praznik vjere i religije pravoslavne, a religija je moć duha i ljepota vjerovanja.
Ovu,najvažniju stvar ne zna sadašnji predsjednik Crne Gore – Montenegra. Predsjednik koji je u Tivtu prije par noći Episkope, sveštenstvo i vjerni narod koji učestvuje u litijama nazvao ludacima. Koliki je licemjer vidjelo se u Beranama. Mada je strah čudo. I koliko je,,ekspert,, za vjerska pitanja uvjerili smo se takođe juče. To je kao ateista pokazao u Beranama. Svakom ateisti je Gospod u podsvesti, to se zna, ali je Milo ovoga puta prevazišao sebe. Prvo,niko ga nije dočekao od opštinske, opozicione vlasti. Drugo, Beranci koji su zvjezda vodilja u odbrani svetinja i najveći protivnici zakona o slobodi vjeroispovjesti su nosili medicinske maske, aludirajući na to da se Beranama širi neprijatan miris. Kako i ne bi kad u Đurđevim Stupovima stoluje njegovo Preosveštenstvo, najmlađi Episkop Budimljansko Nikšićki Joanikije. Mudrac, smiren, Božijom rukom vođen i hrabar vladika. Vjerovatno i budući Patrijarh Srpski. Nego to je u Hristovim i crkvenim rukama, pa će oni o tome. Ja, mali grešni rab Božji da se vratim dešavanjima od juče. Zatim je Milo na zatvorenom sastanku počeo priču o crkvi. Citiram,,Ko nađe ijednu riječ izgovorenu na temu da će se crkve uzeti od SPC i predati CPC je manipulator.Ili da radimo nešto negativno protiv SPC, nek javno kaže. Ne,mi smo u svom programu zapisali da mislimo da je crnogorsko društvo nepodnošljivo duboko podijeljeno i da je dobar dio upravo u pravoslavnom stanovništvu. Zato smo bili pametni i predložili rešenje da svi pravoslavni vjernici imaju mjesto pod krovom pravoslavne crkve u Crnoj Gori.Kako će se zvati, možda baš tako, možda pravoslavna crkva u Crnoj Gori, možda opet Cetinjska Mitropolija, nijesmo tu pozvani da određujemo ime, ali jesmo sa pametnom i humanom misijom, da pokušamo, ne da jedni tjeraju druge Srbi Crnogorce i Crnogorci Srbe, nego da budu zajedno u svojim hramovima.,, Završen citat.
Eto šta znači biti vjerski neznalica. U Crnoj Gori postoji samo jedna i jedina kanonski priznata crkva. Pravoslavna crkva, Mitropolija Crnogorsko primorska sa četiri Eparhije. I niko ne brani nikom da slobodno ispovjeda, vjeruje, dolazi iskreno se moleći Bogu.Naravno da je to Srpska pravoslavna crkva, ali niko nikom na silu Srpstvo ne nameće. Ovo drugo je NVO koju bi svaka ozbiljna država ukinula a onoga raspopa i klovna vratila ženi u Italiju.
Zašto je Milo juče bio pomirljiv? Možda je NATO proučio plan,pa vidio da će teško, po nepristupačnim terenima ući u sukob sa Srbima. Zna da su tu ostaci specijalnih jedinica čiji smo većina bili pripadnici. Sedmi bataljon, četvrti bataljon i terventni vodovi vojne policije i vjerni narod. Svi spremni da život polože kao Hristovi vojnici. Možda je predsjednik Vučić ovaj put rekao Milu, dosta je.A Rusija i Amerika neće početi treći svjetski rat zbog Montenegra. Rusi imaju i te kakav kapital u Crnoj Gori. Ili je bio još samo jedan njegov gaf i laž,dok se NATO ne pripremi kako treba?
Ja ti Milo toplo preporučujem. Sačuvaj bar nešto da ostane poslije tebe. Da si barem obnovio nikad osporavanu Crnogorsku državnost. Da si sačuvao multietnički sklad i mir. Ima li u tebi makar pola čovjeka da odeš mirno? Da ne krvarimo zbog tvoje sujete, milijardi i svog zla što si nam u zemlju doveo. Iako si nevjernik u Božijoj si milosti ili nemilosti. Nagodi se sa zapadnim mentorima. Nosi sve što si pokrao i proste ti pare na stranim računima. Ostavi ovom namučenom narodu barem nadu. Ne čekaj potonju uru i sud naroda. Vidiš li koliko nas je? Ne čekaj kraj koji nije dostojan čovjeka. Niko te od ovoliko vjernika spasit ne može. Zato idi sam da ne doživiš sudbinu Kralja Nikole, koji je na samrti rekao,, Nije mi žao što mrem, no što će mi svijet upoznat Crnogorce,,.
Autorski tekst Đorđa Mamule o vanrednom stanju pročitajte OVDE.
