SAD savetuju svim američkim građanima da odmah napuste Irak, što su mnogi radnici na naftnim poljima i diplomatsko osoblje u Bagdadu, američki tenkovi iz Kuvajta se kreću prema iračkim granicama.

Linije fronta ovde nema i rat se može voditi bilo gde, na teritoriji Irana, Iraka, Sirije, Libanona, čak i Izraela ili Saudijske Arabije i drugih zalivskih monarhija. Zapravo se svi pitaju kako će odgovoriti Teheran, jer su SAD zadovoljne „postignućem“ s kojim su na listu zločina dodali čin „državnog terorizma“, jer se likvidacija vojnog oficira države članice Ujedinjenih nacija na teritoriji treće države ne može nikako drugačije nazvati.

Ko je uopšte bio “poginuli Amerikanac” zbog kojeg je počela eskalacija?

Podsetimo, sve je počelo pre nekoliko dana kada je raketama „Kaćuša“ napadnuta vojna baza K-1 u Kirkuku. U napadu je, kako tvrdi Stejt Department, poginuo „jedan američki civil koji je pod ugovorom radio za američku vojsku“. Ko je taj civil? Kako se zove? Kada je prebačenu SAD i gde je sahranjen? Što kažu članovi njegove porodice i prijatelji? Ništa. Ni ti jedne jedine informacije o takozvanom „američkom civilu koji je pod ugovorom radio za američku vojsku“. Ali je pogibija ovog „neznanog junaka“ bila razlog za takoreći istovremeni napad na više od sto kilometara udaljene položaje iračke milicije Kataib Hezbolah, koja se u području Al-Kaima, na sirijskoj granici, borila protiv ostataka takozvane „Islamske države“. Nakon toga se organizira protest u Bagdadu i dolazi do upada u objekt, iz kojeg američki marinci hitno evakuišu diplomatsko osoblje, a Tramp, kako bi svet zaštitio od „međunarodnog terorista broj jedan“, kako je nazvao iranskog generala Kasema Sulejmanija, daje zeleno svetlo za njegovu likvidaciju.

Kako će odgovoriti Iran?

Moguće recipročne odgovore Irana nakon atentata na Sulejmanija se uslovno može podeliti na simetrične i asimetrične.

Simetrične mere podrazumevaju direktan vojni odgovor, uz učestvovanje redovnih iranskih oružanih snaga i Iranske revolucionarne garde.

Oni mogu provesti napade balističkim projektilima, vazdušne i udare „dronovima kamikazama“ na američke vojne baze u Iraku, Bahreinu, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Siriji i Avganistanu.

Na nižem nivou simetričnog odgovora se mogu sprovesti napadi kopnenih snaga na američke baze u Iraku, koje će na terenu organizirati i izvesti iračka Hašd Al-Šabi armija, koja može mobilizovati 150. 000 boraca.

Dalje, vojni odgovor može podrazumevati napade protivbrodskim projektilima ili bespilotnim letelicama na američke ili saudijske tankere u Hormuškom tesnacu i njegovo zatvaranje.

Kao odgovor Sjedinjenim Državama je moguć i napad na naftnu infrastrukturu Saudijske Arabije u duhu napada na saudijsku rafineriju Aramko.

Asimetrične mjere podrazumevaju akcije bez otvorene upotrebe iranskih oružanih snaga i Iranske revolucionarne garde i na njih treba obratiti veću pažnju, jer je pokojni general Kasem Sulejmani bio genije asimetričnog ratovanja i sigurno bi vrhovnom vođi ajatolahu Hamneiju savetovao takav odgovor.

U takve odgovore spada intenziviranje raketnih napada Hutija na Saudijsku Arabiju i UAE, uključujući na popis ciljeva napade na američke vojne baze i druge objekata u tim zemljama.

Oz ove napade ili bez njih, Huti mogu nastaviti napade na tankere u Crvenom moru, gde bi glavne mete mogle biti američki i saudijski tankeri, uz širenje područja napada na Persijski zaliv.

Iran može sklopiti situacijski savez s talibanima u Avganistanu i opskrbiti ih protivoklopnim sustavima ATGM i protivvazdušnim MANPAD, ali i dronovima, čime bi talibani u naknadnim operacijama protiv NATO pakta i njegovih saveznika u Avganistanu vodili uspešne vojne operacije, nanoseći okupacijskim silama velike gubitke.

Unutar šiitske armije u Iraku se mogu formirati grupe koja će preuzeti odgovornost za naknadne napade iračkih šiita na Amerikance, kako u Iraku, tako i na okupiranim teritorijima istočne Sirije.

Diplomatski, Teheran može potaknuti irački parlament na donošenje zakona o povlačenju američkih trupa iz Iraka, za što je dovoljno otkazati prethodne sporazume koji su legitimirali prisustvo američkih trupa u Iraku.

I na kraju, Iran je sposoban organizirati i sprovesti kibernetičke napade na američku internetsku infrastrukturu i industrijske objekte, što bi u Sjedinjenim Država uzrokovalo pravu paniku.

Podsetimo da u svim gradovima u Sjedinjenim Državama Civilna zaštita daje upute stanovništvu kako se ponašati u slučaju iranskog napada na zemlju, ali su se fokusirali na simetrični vojni odgovor.

Ipak, čini se da će Iran biti skloniji asimetričnom odgovoru, koji će uključivati zakon o povlačenju američkih trupa iz Iraka, čije je usvajanje već uveliko olakšano, a što je glavni iranski strateški cilj Irana, kao i snažan odgovor putem brojnim iranskih opunomoćenika, iako nije nužno da se to dogodi na teritoriju Iraka.

Američka vojna i industrijska infrastruktura je razbacana po celom Bliskom istoku, tako da Iran ima prilično širok izbor u smislu mesta na kojima može naštetiti interesima Sjedinjenih Država.

Dakle, nije uopšte pitanje hoće li Iran odgovoriti, Iran ne može odgovoriti, jer je atentat na Sulejmanija očigledan poziv na rat, već je pitanje kako i gde će odgovoriti.

Konačni stav Irana je trebao objavljen kasno sinoć, nakon sastanka ajatolaha Hamneija s članovima Veća nacionalne sigurnosti Irana, ali preciznog odgovora na ovo pitanje nije bilo.

Oružane snage i Iranska revolucionarna garda su već najavili da su u potpunosti spremni i za pokretanje akcije samo čekaju političku odluku.

Muktada Al Sadr oživljava “armiju Mahdi”

Čini se da se situacija u Iraku počinje bistriti. Kameleon iračke politike, uticajni šiitski klerik Muktada Al-Sadr, koji je nedavno, na obeležavanje velikog šiitskog praznika, Ašure, bio u Iranu u društvu ajatolaha Hamneija i pokojnog generala Sulejmanija, rekao je da će zbog zaštite Iraka oživeti “Armiju Mahdi”.

Podsetimo „Armija Mahdi“ je bila moćna Sadrova vojna organizacija koja se od 2004. borila protiv američkih okupacijskih snaga. U godinama borbi, američke snage nisu zabeležile nijednu pobedu protiv ovih boraca, a Vašingtonu je laknulo kada je armija raspuštena u vreme kada je Muktada Al-Sadr odlučio delovati legalno i kroz institucije.

Trenutna situacija omogućava Muktadi Al-Sadru da dodatno ojača svoj uticaj u šiitskom okruženju u Iraku, koristeći smrt Sulejmana i za ponovno stvaranje organizacija i vojnih formacija koje su stvorene prvenstveno za borbu protiv Sjedinjenih Država i od kojih je morao odustati.

Iranski vrhovni vođa Hamnei obećao je da će se SAD suočiti s odmazdom. Iran je trenutno u razdoblju trodnevne žalosti, a sam Sulejmani je posthumno proglašen u general-pukovnika. Međutim, kada završi žalovanje, treba uzeti u obzir neki ili više asimetričnih odgovora Irana na čin državnog terorizma Sjedinjenih Država u Iraku.

Uz SAD, čak je i nekoliko evropskih zemalja pozvalo svoje građane da napuste Irak kako bi se izbegle moguće posledice onoga što se dogodilo. Navodi se da je u Basri u toku velika evakuacija stranaca.

Duhovni vođa iračkih šiita, ajatolah Ali Al-Sistani, ubojstvo Sulejmanija je nazvao „činom agresije na Irak“, a uvijene je nazvao „mučenicima“. Ko prati situaciju na Bliskom istoku, zna koliki je uticaj ajatolaha Alija Al-Sistanija među iračkim šiitima, voleli oni Iran ili ne. Na moguću fetvu iračkog ajatolaha će pozitivno odgovoriti takoreći svi irački šiiti, što znači da bi moglo doći do spajanja „Armije Mahdi“, ako je Al-Sadr pozove na oružje, s Hašd Al-Šabi armijom, što bi bila sila koju je nemoguće fizički eliminisati.

Dva najveća politička bloka u Iraku, blok Sairon Muktada Al-Sadra i blok Fatah, političko krilo Hašd Al-Šabi armije u iračkom parlamentu, pozvali su na trenutno povlačenje američkih trupa iz Iraka. Parlament zemlje danas mora raspravljati o ovom zakonu.

Muktada Al-Sadr je izjavio da je njegov krajnji cilj potpuno povlačenje „američkih intervencionista iz Iraka“, kako je nazvao američke okupacijske snage u zemlji. To prvo namerava postići političkim i pravnim sredstvima.

„Ako ona ne budu dovoljna, onda ćemo to učiniti silom i za to ćemo oživeti „Armiju Mahdi“, rekao je Muktada Al-Sadr.

Bilo je dezinformacija o hapšenju političkog čelnika Fataha, Hadija Al-Amirija, ali su ove vesti demantovane.

Amiri je pozvao Iračane da se ujedine protiv američke okupacije i da zajedno rade na proterivanju Sjedinjenih Država iz zemlje. Premijer Iraka osudio je ubistvo Sulejmanija i akcije Sjedinjenih Država nazvao „činom agresije“, kao i „kršenjem uslova sporazuma o prisutnosti američkih trupa u Iraku“. Takođe je pozvao parlament zemlje da adekvatno odgovori na ono što se dogodilo.

SAD pozvao svoje građane da hitno napuste Irak

Kao što smo rekli, građani Sjedinjenih Država bi trebali, ako je moguće, napustiti zemlju vazduhom, a ako to nije moguće onda kopnom preko drugih zemalja, piše u saopštenju američke ambasade u Bagdadu, koja ne radi iz objekta u „Zelenoj zoni“, već u glavnom gradu iračkog Kurdistana, Erbilu.

S obzirom na to da milicije koje imaju podršku Irana mogu napasti područje gde se nalazi američka ambasada u Bagdadu, obustavljen je rad svih konzularnih službi, a od građana je zatraženo da ne prilaze zgradi ambasade. Svi konzularni poslovi i aktivnosti će biti obavljani preko američkog konzulata u Erbilu.

Desetine američkih građana koji rade za strane naftne kompanije u južnom iračkom naftnom gradu Basra napustili su zemlju u petak, saopštilo je iračko ministarstvo nafte.

S druge strane, Pentagon je za operacije u Iraku osigurao dodatno osoblje, ali ako stvari krenu tokom kako je zamislio pokojni general Sulejmani, šanse da SAD s nešto više od 5000 američkih vojnika ostanu u Iraku su vrlo male.

Kao što smo rekli u početku, odgovora Teherana će svakako biti, ali gde i kako, simetričan ili asimetričan, to niko ne zna.

Pročitajte OVDE   kakav se to novi napad dronovima dogodio?

Izvor: logicno. com/N. Babić