Piše: Nikola Malović
Uvijek se treba sjetiti one scene iz Spilbergovog filma „Šindlerova lista“ kada potiho noću, u baraci razgovaraju zatočene Jevrejke. Ustrašene su i zabrinute, ali samo jedna, za koju bi se danas reklo da je teoretičarka zavjere, stidljivo kazuje što je čula, a čula je da ih odvoze vozom i spaljuju tamo negdje. Pa je nastalo ruganje u mraku, ćuti tamo, mi Nijemcima trebamo, nisu ludi da nas ubiju kad smo im potrebni za rad!
No to nije bila dobra logika… Jedan od načina da se prepozna zlo koje tek ima da se ogrne još gorim plaštom, jeste kada neka vlast počne da radi alogično.
Na prvu loptu, ko je mogao da povjeruje da će današnja NJemačka – kojoj je ekonomska saradnja s Rusijom mila majka – istoj toj Rusiji uvesti ekonomske sankcije uprkos činjenici da će zbog toga NJemačka izgubiti boga oca u ojrima?! Ali je NJemačka, politički patuljak koji je dobio befel iz United Snakes, ipak uvela sankcije Rusiji, i drži ih sve do danas – puštajući suštinski jedinog ekonomskog partnera na duge staze (čime bi bio postignut i mir u Evropi), da za svoje pare finansijski iskrvari oko gasovoda „Sjeverni tok 2“.
Imamo mi i konkretnijih primjera da je neko ko nad nama vlada iščupao logiku kao živac iz zuba, kao npr. kad se Crna Gora suprotno sopstvenim interesima otcijepila od Srbije, kad je Srbiji zabila nož u leđa priznavši Kosovo*, kad je bez referendumskog pitanja većinske gorske i primorske Srbe uvela u NATO… ili Srbija pak kada je, suprotno kiti svojih nacionalnih interesa, dozvolila svim duginim bojama da koitiraju sa srpskim seljakom, srpskim domaćinom, prosvetnim i zdravstvenim radnikom, snishodljiva prema dušmanima, a prestroga prema podanicima.
Ako je Lukašenko, predsjednik Bjelorusije, odbijajući da primi novac od Svjetske zdravstvene organizacije, danas privatne firme, dokazao 2020. g. da je svaki feudalac novog svjetskog poretka dobio bezobraznu količinu para da povremeno zaključa svoju teritoriju i unutar nje stane da izluđuje narod – tada nije teško povjerovati u alogičnost po kojoj ono što se naziva koronom nije ni planirano da prestane. Već po programu, da se samo mijenja.
Pola svijeta šapuće u simboličnoj baraci: Oni to rade za naše dobro. Proizvešće milijarde vakcina, sedam milijardi, da bi nam pomogli. Mi njima trebamo. Ko će raditi ako nas pobiju? Zato ne slušajte što lupeta ona glupa žena. Ili osobe slične njoj.
Sredinom sad već famoznog prvog talasa, kad mi je kroz glavu prošla jeretička misao: Šta ako sezone na Primorju uopšte ne bude?!, počeo sam da vjerujem kako postoje do te mjere demonski umovi koji su kadri da, svijetom vedreći i oblačeći, postupe jednako kao sa NJemačkom iz gornjeg primjera: da vitalno naude svima ekonomijama.
Danas vidim dalje, pa na ovom mjestu upozoravam čitaoca da slijede uznemirujući opisi.
Pazimo…
Svjetska vlada je formirana, iako mi o tome, budući nebitni, nemamo medije koji bi nas obavijestili. Takova će vlast, posebno iza susreta u Davosu, čiji će se prvi dio dogoditi u januaru 2021, a drugi s proljeća, na novogovoru obznaniti detalje Velikog reseta.
Čim uđe u masovnu upotrebu, sintagma Veliki reset postaće predmetom tumačenja, od čega će samo ona tumačenja u medijima nalik „Pečatu“ biti bliska istini.
Nama znanom svijetu prijeti slom ekonomije.
Kao što je NJemačka dobila befel da ekonomski naudi sama sebi uvodeći Rusiji sankcije pod obavezno, kao što su vremenom mnoge zemlje dobile naredbu da se unerede po vlastitome kodu (pri čemu Srbija i Crna Gora nisu jedine), tako su se stekli uslovi da sve zemlje koje duguju isuviše (a sve duguju isuviše) treba da pojedu (eh, da je žaba) ono što se ne jede, i samounište svoje ekonomije.
Da li država koja prodaje resurse kao sumanuta i koja se, iako prezadužena, zadužuje još, uopšte postoji? Zna se odgovor na retoričko pitanje u vremenima kada neljudski zakoni lupaju šakama na vrata i razbijaju ih cokulama. LJude koji na otvorenom hodaju bez maske savatava policija ravnodušna da li je naredba da se zdravi ljudi trpaju u marice inficirana alogičnošću ili nije.
Živimo li mi to u NJemačkoj 1941? Ili je ovo Evropa na pragu 2021?
Zašto je ljudima koji posjeduju naše barake potreban slom ekonomije?
Zar trgovina nije drugo ime za mir? Zar trgovina nije drugo ime za krvotok kakvog-takvog poretka na planeti Zemlji?
Izgleda da nije. Jer ima svega 99,334% ljudi na planeti kojima je do zarade od svojih deset prstiju u miru, a čak 0,666% onih kojima je do zarade tokom rata.
Globalni ekonomski slom je projektovan, a sa njim i glad koja slijedi.
U doba kovida 19 prodavnice su bile pune, no kako domaće proizvodnje nema koja bi obimom mogla da premosti godinu, svi mi koji živimo po logorima čije se granice poklapaju sa granicama država zavisimo od toga da li će neko ujutru otvoriti supermarket ili neće. Jer, šta ako Veliki reset predviđa i tu „sitnu izmjenu“ u poretku po kome će nova normalnost biti da jutrom ne možemo da kupimo hleb i mlijeko?
Kada u scenario koji je predvidiv ubacimo mutaciju prokazanog kovida 19 u smrtonosniji kovid-21, takođe generisan, i muškarci i žene s prugastim maskama iz svih baraka na svijetu će zavapiti: Ubrizgajte nam, više, tu vakcinu! Pa da možemo da radimo!
Jer će glasovi sa logorskih razglasa biti učestali. Svaki minut-dva kazivaće: Vakcina oslobađa: Putujte slobodno. Vakcina oslobađa: Samo nevakcinisani strijepe da li će im bankomat izdati keš. Vakcina oslobađa: Slobodno grlite najbliže dok vas telefon ne obavijesti da dejstvo vakcine počinje da slabi, kada treba uzeti revakcinaciju.
Nova nas industrijska smrt čeka iza okuke naših dana.
Pazimo.
kakve oštre reči je Sregej Šojgu rekao nemačkoj ministarki, pročitajte OVDE.
Izvor: Pečat
