Najnovije

Nova zbirka priča "Epizodisti i junaci" za sve junake svog života!

U svim Laguninim i Delfi knjižarama kao i na sajtu možete pronaći ovu zbirku priča.

Foto-Laguna


Svi smo mi junaci i junakinje svog života: u središtu smo radnje, pokrećemo priču ili je kočimo, a suočavajući se s preprekama, otkrivamo svoju snagu, ali i slabosti. Istovremeno, u tuđim pričama imamo epizodne uloge, a propusti i uspesi – mada život nije film – dešavaju se u više kategorija nego pri dodeli Oskara. Epizodisti i epizodistkinje imaju katkad veće, katkad manje uloge: ljubavnica iz priče o lekaru koji je prevario ženu biće junakinja komedije zabune, a stare fotografije iz jedne setne pripovesti odvešće u drugoj pripovesti razvedenu Cvetu do Nemačke u potrazi za svojim poreklom.

Govoreći o strastima, braku, karijerama i traženju svog mesta pod suncem, ova nezaboravna zbirka priča suprotstavlja se sve popularnijem društvenom otuđivanju i distanciranju. Kad se malo zna, malo se voli, a bez ljubavi nema priče, pa ni aktera. Samo vetar prolaznosti nanosi prašinu na scenografiju.

„Hemingvej i Selindžer upoznali su se u Francuskoj za vreme Drugog svetskog rata. Ako je verovati Frederiku Begbedeu, Hemingvej je tada posavetovao mladom kolegi da napiše roman jer mu je vreme za nešto ozbiljno. Kad je Selindžer zapitao zar pripovetke nisu ozbiljne, Hemingvej je objasnio da jesu, da ih je, štaviše, teže pisati, ali da je u književnosti kao u boksu – ljude zanima samo teška kategorija“, rekla nam je autorka povodom izlaska knjige. „’Epizodisti i junaci’ jesu pripovetke, ali povezane kako to i naslov kaže: epizodisti jednih, glavni su junaci u drugima, baš kao što i u stvarnosti biva. Što se boksersko spisateljskih kategorija tiče, ove pripovetke kreću se u rasponu od moje autobiografske bantam kategorije, preko umerenosti velter naracije, do povremenih teškaških udaraca. Nijedna priča nije o boksu, ali sve one govore o stanovitim borilačkim veštinama, naročito važnim u svakodnevnim životima gde su sparing partneri često važniji od šampionskih rivala.“

Vladislava Vojnović (Bela Crkva, 1965). Završila je dramaturgiju na FDU u Beogradu. Objavila je zbirke pesama „Ženske junačke pesme“ (2002), „Lovac na grinje“ (2007), „PeeMeSme“ (2010) i romane „Lenjinova desnica“ (2010) i „Kozje uši“ (2013), za koji je osvojila nagrade „Miroslav Dereta“ i „Stevan Sremac“. Piše za film, televiziju, pozorište i radio. Dobila je nagrade „Rade Obrenović“ Zmajevih dečjih igara i „Dositejevo pero“ za „Princa od papira“ 2008. godine. Živi u Zemunu, gde s mužem Milošem Spasojevićem, filmskim i TV snimateljem, gaji malu filmsku producentsku kuću, jednu običnu kuću, jednu kćerku i tri mačke.

Izvor:Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA