Piše: Velimir Eraković
Ja sam poznat svima koji me znaju kao optimista. Čak sanjar. Sanjao sam o sreći, miru, blagostanju, sanjao sam o ljepšoj i zdravijoj Crnoj Gori. Sanjao sam o tome kako Srpski narod ima mjesto koje mu istorijski pripada u Srpskoj državi, na Srpskoj zemlji. Sanjao sam raspeto Kosovo i Metohiju i Crnogorce koji se bore za njegovu slobodu. Tradicionalne, izvorne Crnogorce koji se ne odriču časnoga krsta, četiri sveta ocila, koji vole i poštuju jednu, svetu, Vaseljensku i sabornu crkvu i koji se Boga boje. Crnogorce koji Rusiji priznaju sve što je uradila za nas i koji se mole za spas duša Carske porodice Romanov. Car Nikolaj Romanov, kada su boljševici došli da ih pobiju i pitali ga zadnju želju je tražio da se održi liturgija, pa da ih onda likvidiraju. Čitao sam u Ruskim arhivima, da su im oči bile svijetle. Komunisti ne znaju to, šegače se time a to je pokazatelj da je Gospod poslao anđele da mirno odu u carstvo nebesko.
Sanjao sam još dosta toga, ali da će uz sina koji trpi teror kao da je vođa Al Kaide i majku hapsiti zlikovci to njesam mogao ni zamisliti. Mogu misliti kako mu je i koliko mu se srce cijepa. A hrabar je i vitez. DŽaba, majka je nama koji smo iz Crne Gore i Brda sve. Napadati kuću koja je dala tolike spomenice i živote za slobodu može samo režim u Crnoj Gori. I to specijalnim jedinicama. Jedan smo tabu razbili. Vučić ovaj put nije u dosluhu sa Milom. To je jasno jer je Milan bio kod Vučića kad se ovo desilo.
Tako napadaju i Andriju Mandića, kome su jedanaest muških glava pobili i to su ih Jovo Kapičić i Moša Pijade ostavili na pasijem groblju. NJima dvojici mira ne daju, ni njihovim porodicama. Šta je uradila Milanova majka? Šta su tražili? Nešto što bi asociralo na novu farsu ,,državni udar” pošto je prvi doživio fijasko.
Milane, potpuno te razumijem. Moju su majku isto pretresali SAJ-ovci i umalo je ubili. Ono jutro kad smo obojica završili sa Duškom u bolnici, Dragan Blagojević komandir tada PJP mi je rekao da mi majku da ne kažem šta u usta. Zbog toga sam sam krenuo na njega i kordon. Od tad se ne viđesmo, a jedva čekam. Izdajnik vojske kojoj se zakleo, da tako govori o mojoj majci čije je sve najbolje pod zemljom. Znaš li da ta žena u rodu i domu ima više grobova nego ti godina. Nego se Blagojeviću, diko ljudska još ne sretosmo nakon toga, a ja Boga molim da bude što prije. Svo su ti bratsvo pobili u Dolima Pivskim izdajniče i poltrončino Milova. Slušam sinoć razgovor Golubovića i Lazovića i kako nas lijepo čašćavate. A direktor na Kopaoniku? Vi nama Srbima tražite oralno zadovoljenje a on mirno skija. Nijesam znao da je tu, kafu da popijemo na Srpskoj ljepotici i pitam ga ponešto. Isto izdajnik vojske i uniforme kojoj se zakleo.
Poželjesmo se onako, na ulici viđet. Lazoviću i Goluboviću može želja da se ispuni, ali kontra. Onoliki narod u litijama će njih natjerati na te radnje, samo nek se malo strpe. Vrlo malo. Litije, iako grandiozne i duhovno i brojem ljudi treba prekinuti. Milo je uzdrman kao grogiran bokser i sad treba krenuti na njega. Svi do jednoga.
Vladike preosvećene, kao što su hramovi, manastiri i crkve svetinje tako su nam i majke koje su nas rađale. Samim tim a i da bi ih preduhitrili, jer oni samo čekaju mig sotone, đavolju vojsku treba napasti. Zajedno sa običnom policijom jer su oni uz narod. Sad ili nikad, a kad ako ne sad.
Žestoku poruku Velimira Erakovića Milu Đukanoviću pročitajte OVDE.
