Piše: Velimir Eraković
Naravno, umjetnički i stilski dio nikad nije izostao i Živko je ostao jedanjedinstven i najveći u svojoj branši. Volim sve njegove filmove, ali su mi trenutni događaji osvježili pamćenje na tu vrstu parodije. Zar nije čudo neviđeno izvesti vojsku iz kasarni, da se u slučaju nemira suprotstavi narodu. Da budem iskren, mislio sam da Crna Gora nema vojsku u pravom smislu te riječi, već neke stražare NATO magacina, kuvare i muške sobarice kojeaAmeričkim marincima održavaju prostorije čistim. Ali Milo prijeti vojskom taman kao da je komandir Crnomorske Flote, a Bošković, bivši Srpski bijeli orao, a sada ministar vođa najelitnih jedinica NATO pakta.
Zar nije čudo neviđeno zabranjivati starim Hercegovcima da uđu u nekada Staru Hercegovinu, okolinu Nikšića i budu na mirnoj litiji? Zar nije čudo neviđeno vratiti se u vrijeme golog otoka i nagovarati kolege da se međusobno špijaju ko je bio na litijama? Zar nije čudo neviđeno jednoj muzičkoj grupi zabraniti ulazak u Montenegro? Samo zbog toga što su spjevali motivacionu pjesmu kao podršku braći u borbi protiv diktatora. I na stotine čuda, koja bi trebalo nabrajati. Ja želim da odam priznanje “Beogradskom sindikatu” koji hrabro kroz svoju vrstu muzike kritikuje vlast i poziva na otpor. Pjesme ,”Sistem te laže”, "Dogodine u Prizrenu,” i “Sviće, sviće rujna zora”, su ustvari pravi prikaz problema našega naroda. Ja volim da pišem o takvim, hrabrim ljudima. Shvatio sam da hrabrost nije odsustvo straha, već trijumf nad njim. Hrabar nije onaj ko ne osjeća strah, već onaj koji ga je pobijedio. To je susret sa samim sobom. Susret oči u oči sa svojim strahom. Čovjek je najveći neprijatelj sam sebi. I ako uspije da pobjedi sebe, svaku prepreku će savladati. Samo prema sebi smo trajno iskreni, a prema drugima nijesmo pravedni ni kad ih volimo ni kad ih mrzimo.
Zbog toga je “Beogradski Sindikat” sebi već obezbjedio mjesto u istoriji. Makar novijoj, makar muzičkoj, uspjeli su da ostave dubok trag koji se neće lako izbrisati. I da završim sa Živkom Nikolićem. Zar nije čudo neviđeno da borba protiv zla, ne samo u Crnoj Gori i pohod ka vaskrsenju pravoslavlja kreće iz tako male zemlje? Zar nije čudo neviđeno imati onoliko mirnih vjernih ljudi na ulicama? Jeste,čudo neviđeno i Božija promisao.
Pročitajte OVDE prethodnu Erakovićevu kolumnu.
Izvor: Pravda
