Piše: Velimir Eraković
Nacije koja je naslijedila jamare, nitkove koji su pravili pasja groblja po Crnoj Gori, nacije koja je na Zidanom mostu pobila i ostavila bezgrobne Srbe da im se ni mjesto gdje počivaju ne zna. Nacije koja je ubila Mitropolita Svetog sveštenomučenika Joanikija Lipovca i 126 sveštenika. Nacije koja je naslijedila ideologiju Sima Markovića Štedimlije i Sekule Drljevića, ustašku ideologiju i nacije koja je Boga sahranjivala.
Nacije či su članovi partije dobili naredbu da polome sve krstače na spomenicima i goveda u crkve utjeraju. Nacije koju prezirem i koje se stidim. Nije se obratio, nit ga je slušao narod koji ima svoje porijeklo, pretke, svoje sve te grobove i narod koji zna da je u njegovim venama srpska krv. Narod koji mu ne priznaje krađu na referendumu, himnu, zastavu i njega. Narod koji zna da pripada širokom korpusu srpskog naroda. Onima koji se ne odriču Martinića, Krusa, Grahovca, Vučijeg dola,Mojkovca, oslobađanja Boke od strane srpske vojske, ali ni Cera, Kolubare, Balkanskih ratova i proboja Solunskog fronta. Naroda koji se nije odrekao Kosova i Metohije i neće nikad. Svetosavskog, Svetog Petra i NJegoša, Bogu posvećenog naroda. Rodoljuba koji nijesu zaboravili NATO zločine i izdaju ovoga koji se obraća, epske bitke poslednjeg rata Paštrik i Košare. I obraća se predsjednik izmišljene nacije i traži solidarnost i slogu? Do juče je kovao planove kako da opet zavadi već zavađenu braću a sad traži jedinstvo. Takav kameleon vlada trideset godina. Gospod kaže “Niko slučajno nije na mjestu na kom se nalazi”. Gospod je u pravu i samo on sve zna i sve vidi.
Braćo Srbi i sestre Srpkinje, velika krivica leži u nama samima. Da išta valjamo ne bi bio toliko tu, na vrhu vlasti. Čak sam jednu veče čuo da ga u nekoj emisiji protojerej stavrofor, rektor Cetinjske bogoslovije naziva predsjednikom. Moj nije, a tebi ga eto, u torbu ti se raspao. Može neko biti i filosof i rektor, ali stvari mora nazivati pravim imenom. Isti, umišljeni vođa jednu noć muslimane i Bošnjake naziva braćom. Jeli one koji su poklali na Velici nevine žene i djecu i kojima muslimanska policija dijete u kolijevci nije ostavila. Da nam možda nijesu braća muslimani koji su u Pivskim Dolima, obučeni u uniforme Princeugen divizije ,a u stvari vojska Handžar Babo divizije, poklali i pobili toliko Srba. Hrabra srpkinja Jaglika Adžić koju su ta braća ostavila da je siluju i obeščaste se zajedno sa braćom i roditeljima posvetila bacivši se u oganj da zajedno izgore. Ili mladi proto obiđi Bratunac i sela okolo, pa im reci da smo braća. Pogotovo u selo Lukići gdje su kamom na vrata Naser Orić i njegovi banditi zakucali dijete na vrata od kuće. NJegoš u našoj Bibliji kaže “Odža riče na ravno Cetinje”. Na Cetinju si paroh pa znaš i kako Sveti Petar govori o njima “Zlo činiti ko se od zla brani tu zločina nema nikakvoga”.
Kad su nam braća, što nakon izbora ne napraviše vladu sa nama, no za veliki novac odoše Milu u naručje. Da je bila naša vlada ne bi se usvojio ovaj skaradni i bezumni zakon, i ne bi napadali svetinje. Krivi smo što staklo ne slomismo, a državu nam uzeše i jezik iz usta iščupaše. Tad su postali svjesni da smo tranje kojima mogu svašta da rade. Ali daće Bog i Sveti Vasilije da ozdravimo um, dušu i tijelo. I ovaj koji se obratio naciji, nadam se poslednji put je isti i veći krvnik Srba no svi prije i poslije njega. Pošto sad traži jedinstvo naroda u borbi protiv korone nek prizna sva zlodjela, ubistva, šverc droge i oružja i nek se izvine Srbima i vrati im konstitutivnost. Do ima par dana htio je da ubija Srbe, a sad pošto nema adekvatnu opremu za borbu protiv korona virusa vapi za pomoć. Nema respiratore, vrlo mali broj, nema stručni kadar, karantine, nema ništa. I ko će pomoći, Srbija kao i uvjek. Kinezi im ništa ne bi dali da nije veze preko Srbije. A ja lično im ne bih dao ni jedan promil pomoći, no se ne pitam.
Puštio bih da se čeliče montenegrinske ustaše. Zašto ih Nato prevari, evakuisa svoje i ode. No nek ide kako je Bog zapovjedio, a ja od malih nogu samo u njega vjerujem. Čudili smo se ko djeca brat i ja što srijedom i petkom jedemo samo ribe, blitve i krtole. Nijesmo znali da već tad postimo, no se nije smjelo od druga Tita partije i špijuna domaćih. U crkvu smo išli nedeljom kao da se igramo ne znajući da otac Marko za desetak porodica služi liturgiju, zajedno sa počivšim Aleksom Pavlovićem. Kako tad, tako i sad, postom i molitvom vođeni neka bude tvoja volja Gospode i nek ljekari naprave sve da porodice ne izgube najbliže.
A poslednje obraćanje vođe nacije da budemo složni zaboravimo. Još je svaka travka u Crnoj Gori bratskom krvlju natopljena, ti si nas posvađao da bi vladao, porodice uništio pa nas ni mirit nećeš. Obraćanjem naciji samo si se ponizio. Znam da si najviše čitao stripove i partijsku literaturu. Ozbiljnija ti nije u ruke padala, pa da ti kažem šta kaže Konfučije o takvom pomirenju. “Plemenit je čovjek spreman na pomirenje, ali se ne ponižava”. Hulja se ponižava, ali nije spremna na pomirenje. Ovo je huljo, samo još jedan tvoj gaf i prevara. Jedino dobro u svemu je što se poslije toliko bahatosti sada ponižavaš i pokazuješ da si niko i ništa.
Pročitajte OVDE zašto je Kina poslala pomoć Srbiji.
Izvor: Pravda