Piše: Velimir Eraković
Ja sam iskreni vernik, koji će ako treba dati svoj život za majku, jednu jedinu kanonski priznatu Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Nijesam od onih fariseja koji stoje u prvim redovima na liturgijama, reklame radi. Sva moja porodica, uža i šira je od vajkada crkvena i Bogu posvećena. Ja ne verujem ritualno, već srcem i dušom. Drugo, ne priznajem filozofiju mase, nego imam svoje mišljenje. Nije to tvrdoglavost nego stav. A kad zauzmeš stav, od njega se ne odstupa.
Moj stav je bio da se Vaskrs mora dočekati veselo, zajedno sa narodom i tačka. Naravno, divljaka i šizofrena vlast, to nije dozvolila. NJoj korona odgovara, jer može da radi šta hoće. Pogotovo joj je odgovarao prekid grandioznih litija koje su svu Crnu Goru bile digle na noge, protestima protiv zakona o slobodi veroispovesti. Znam i siguran sam u to da su iako bez naroda, Sveti Srpski Episkopi, predvođeni Srpskim Patrijarhom gospodinom Irinejem, Mitropolitom Amfilohijem, Eiskopom Budimljansko Nikšićkim Joanikije i ostalim Episkopima, sa čitavim crkvenim klirom, dočekali pobjednika smrti onako kako i dolikuje njihovim veličinama i duhovnosti. Međutim tu je ta đavoljom rukom vođena vlast, kojoj ništa nije sveto. Korona polako prolazi, dolazi svjetlost nakon mraka, a ja se i dalje plašim. Ne plašim se zeca iz Rastoka i njegovih crnih legija. To sam, zajedno sa svojim drugovima pokazao više puta. Dobijali smo batine, opet ćemo, ali mu se nećemo pomaći dok nas ne pobije.
Spavali smo svakog Božića na podovima crkava u Cetinju. I nije nam bilo hladno jer nas je grijala Božija toplina i ljubav. Samo da sekta Miraša Dedeića ne uđe i opogani naše svetinje. Dok ste vi, koji kritikujte noći provodili u toplim krevetima. Jeste li vi, fariseji imali kad sukob sa njim? Ne, vi ste kukavice koje bi na kraju sve aminovali tom probisvjetu. Mene plaši da se nakon pandemije, ne izgubi elan i volja kod naroda. Da ih ne pokoleba ovakav odnos prema Vaskrsu? Najviše me strah, da će ustaški poglavnik namjerno produžiti mjere zaštite i zabraniti litiju Svetom Vasiliju Ostroškom. Litiju koja okupi najveći broj vernika na ovim prostorima i litiju koja je praznik Srpstva i pravoslavlja. To bi tek bio poraz svih nas, jer Sveti Vasilije osvešta čitav grad i Crnu Goru, bolesnom pomogne a zdravima da snagu i nadu. Grad danima miriše tamjanom i zrači radošću koju nam ostavi. Naravno da Episkopski savjet, nije vojni i da neće pozvati na sukob. Ali je narod tu, pa nek konačno odluči. Šetati vječno ne možemo. Milo Đukanović je diktator. Zna se kako diktatori odlaze sa vlasti. Samo jakim pritiscima na njih i njihove kerbere. Tiranija je navika koja se pretvara u potrebu. Ali kako kaže češki pripovedač Karel Čapek, tirani još nisu otkrili lance koji bi sputali duh. Taj duh, duh koji kida lance, nam upravo sad treba.
Pogledajte OVDE snimke policijske brutalnosti.
Izvor: Pravda
