„Mi smo imali složene trenutke u (NATO) savezu, ali ne možemo biti nojevi i ne možemo se pretvarati kako NATO nema problema s Turskom. Moramo to uvideti, kazati i rešiti (taj problem)“, izjavio je neimenovani službenik francuskog MO uoči samita ministara odbrane NATO saveza.
Još ranije ove nedelje visoki službenik tog Ministarstva kazao je kako je Pariz nezadovoljan „još agresivnijom i tvrdoglavijom pozicijom Turske“. Izjavio je kako je 7 turskih brodova bilo raspoređeno duž libijske obale, kada su želeli isporučiti oružje toj zemlji, kršeći uspostavljeni embargo od strane UN-a. „Francuska neće stajati sa strane, jer se Turci nastavljaju neprimereno ponašati i iskorištavati NATO“, izjavio je francuski službenik. Prethodno je francusko Ministarstvo spoljnih poslova izjavilo kako je mešanje Turske u unutrašnje stvari Libije već dovelo do osetnog pogoršanja situacije u toj severnoafričkoj zemlji, i da Turska, kao saveznica u NATO-u, ne sme sprovoditi takve aktivnosti, pomažući terorističkim organizacijama u Tripoliju.
Tursko Ministarstvo spoljnih poslova juče je reagovalo na spomenutu izjavu francuskog MSP-a, navodeći, kako Francuska stoji neposredno uz zapovednika Libijske nacionalne vojske – LNA generala Kalifu Haftara, kojeg Ankara smatra „ratnim zločincem“.
Podsećamo: poslednjih nedelja su evidentirani brojni letovi turskih transportnih vojnih vazduhooplova C-130 Herkules u Libiju i obrnuto. Nije teško pretpostaviti što se njima prevozilo s obzirom na to da Ankara vojno aktivno podržava snage vlade Fajeza Al-Saraja u Tripoliju, koje su poslednjih nedelja, nakon dugo vremena, ostvarile značajne vojne pobede nad Haftarovom LNA na severo-zapadu Libije. Kao glavnu tačku za dostavu turske vojne pomoći Ankara koristi vazdušnu luku u gradu Misurati, 190 kilometara istočno od Tripolija. U nju su pre toga sletali i katarski transportni avioni C-17 Globmaster III, pod turskim vojnim obeležjima. Ništa neobično, ukoliko se zna kako Turska i Katar zajednički podržavaju međunarodno priznatu vladu u Tripoliju, koju, međutim, monogi na Zapadu optužuju za otvorenu saradnju s radikalnim islamističkim organizacijama. U zoni Misurate Turska je razmestila raketne sisteme MIM-23 Hok (Hawk) američke proizvodnje, kako bi se dostavljena pomoć štitila od napada Haftarovog vazduhoplovstva.
Pre ili kasnije po ovoj problematici moralo je doći do otvorene reakcije Francuske (a preko nje, posredno, i drugih ključnih država EU s obzirom kako je zajedničku spoljnu politiku EU danas gotovo nemoguće usuglasiti po bilo kojem pitanju). Pariz tradicionalno ima velike interese u Libiji (ponajviše energetske prirode) i dublje u sahelskoj Africi, a, osim toga, Evropskoj uniji je nadzor nad Libijom vrlo važan i s obzirom na nekontrolirani dolazak migrantske populacije na evropsko kopno upravo preko te zemlje. A kada je to tako, bilo je samo pitanje vremena kada će se sudariti nacionalni interesi Turske i Francuske (EU) na tim prostorima. Jer nije nikakva tajna kako Turska namerava snažno jačati svoju vojnu nazornost na Istočnom Sredozemlju (to već aktivno i čini), pri čemu joj je Libija, vrlo verojatno, nova (druga) arapska zemlja u kojoj će Ankara uspeti uspostaviti svoje vojne baze, i što bi za nju bio veliki strateški uspeh. Za sada u arapskom svetu Turska svoju vojnu bazu ima samo u Kataru, velikom „trnu u oku“ Saudijskoj Arabiji i UAE.
Zbog čega je NATO u panici, saznajte OVDE!
Izvor: geopolitika.news
